(Patria) – Pogrešna je pretpostavka da su za Omera Tahirovića, predzadnjeg s liste uspješnih kandidata za direktora Uprave policije MUP-a USK, glasali samo oni ministri koji su ga, kako se tvrdi, “gurali” prema funkciji glavnog inspektora zaduženog za sigurnost svih građana Kantona.
Za njega su, prema dostupnim navodima, glasali svi članovi Vlade – počevši od ministara SDP-a Adnana Habibije i Danka Jakšića, koji obavlja i funkciju ministra obrazovanja, preko ministara NES-a Sanele Zećirević i Edvina Odobašića, te ministra zdravstva iz NiP-a Merisa Jušića. Kao šlag na tortu, za Tahirovića je glasao i Mustafa Ružnić, premijer Unsko-sanskog kantona.
Ni Mustafi Ružniću, ni Saneli Zećirević, ni Edvinu Odobašiću, a posebno ministrima SDP-a Habibiji i Jakšiću, prema tekstu, nije zasmetala činjenica da Omer Tahirović krajem septembra odlazi u penziju. Nije im, kako se navodi, zasmetalo ni njegovo pokazano pravno znanje na intervjuu.
Građanima je, međutim, najspornije ono što se u tekstu označava kao njegova politička podobnost.
U dokumentima koji su predmet ovog teksta, navodi se da je Tahirović sebi prisvojio uloge i sudije i kadije, policajca na terenu i inspektora. Posebno se problematizira slučaj gradonačelnika Bosanske Krupe Armina Halitovića, inače nosioca SDP-ove liste iz Krajine za federalni Zastupnički dom.
Kako se navodi, policija je prošle godine u maju izašla na teren i utvrdila da su Halitović i zastupnik u Gradskom vijeću Bosanska Krupa Jasmin Hasanović narušili javni red i mir. Nakon toga je, prema tekstu, Tahirović, tada kao načelnik Pete policijske uprave Bosanska Krupa, svojom stručnom ocjenom oslobodio Halitovića prekršaja, iako se u tekstu tvrdi da o prekršajnoj odgovornosti može odlučivati isključivo u odgovarajućem sudskom postupku.
Uzrok nepovjerenja Vladi USK mnogo je kompleksniji
Međutim, prema navodima iz teksta, događanja iza kulisa mnogo su šira.
Nezadovoljstvo ovakvim načinom vladanja, kako se navodi, pojavilo se i unutar NES-a. U početku tiho, a posljednjih dana sve glasnije.
U tekstu se kao jedan od zastupnika koji su se usprotivili takvoj politici navodi NES-ov Amir Murić. Pojedini mediji, kako se navodi, najavljuju mogućnost da bi upravo on mogao biti 16. ruka potrebna za smjenu Ružnićeve Vlade.
Povjerenje u Vladu dodatno je opterećeno nizom tužilačko-pravosudno-policijskih događaja kao dio šire slike političkog i institucionalnog nezadovoljstva.
Podsjećamo i na ranije pravosnažne i prvostepene presude bivših ministara, Ružnićeve Vlade, uz navođenje slučaja Nermine Ćemalović.
Nezadovoljstvo potezima Vlade USK i premijera Mustafe Ružnića nije prisutno samo među stranačkim članstvom, već i među pojedinim zastupnicima koji su se na prethodnim izborima vlastitim imenom i prezimenom izborili za mandate u Kantonalnoj skupštini.
Kao primjer dr. Hajrudin Halilović, koji je kritikovao način političkog djelovanja i insistirao na tome da politika mora služiti općem dobru i građanima. Nakon toga je napustio NES i prešao u opozicionu SDA, što je javno objavio na press konferenciji u martu ove godine.
Ružnić nastavlja istu politiku
I pored osipanja značajnog dijela stranačkog kadra, prema navodima teksta, Mustafa Ružnić nastavlja istu politiku.
U fokusu su, kako se navodi, javne nabavke, pogodovanja, komisije, odbori, imenovanja direktora institucija u Unsko-sanskom kantonu i smjene prethodnih kadrova.
Vladu optužuju da radi postavljanja politički lojalnih ljudi, spremna kršiti zakone, poslovnike i pravilnike. Navodi se i da su pojedinci, nakon što su izgubili političku podršku, završavali pod lupom Tužilaštva i policijskih organa.
Zato bi se, oni koji tvrdnje o “preletačima” i njihovoj navodnoj plaćenoj podršci smjeni Vlade smatraju jedinim objašnjenjem, trebali zapitati:
Da li bi neko, svega nekoliko mjeseci pred Opće izbore u BiH, napustio političku poziciju i sigurnu poziciju na izbornoj listi bez ozbiljnog razloga?
