U Mostaru su danas zvanično počeli radovi na izgradnji Kuće nade, projekta Fondacije „Svjetlo nade“ čiji je cilj pružiti besplatan smještaj, podršku i dostojanstvene uslove boravka onkološkim pacijentima koji na liječenje u Sveučilišnu kliničku bolnicu (SKB) Mostar dolaze iz drugih gradova i općina.
Početak radova ozvaničen je polaganjem kamena temeljca na lokaciji pored zgrade Onkologije SKB-a Mostar. Kamen temeljac zajednički su položili direktor SKB-a Mostar dr. Ante Kvesić, šefica Klinike za onkologiju dr. Inga Marijanović i onkološka pacijentica iz Posušja Marija Crnogorac.

Među uzvanicima bila je i premijerka Hercegovačko-neretvanskog kantona Marija Buhač, koja je istakla da ovaj projekat predstavlja mnogo više od same izgradnje objekta.
„Ovo je svakako značajan dan za Mostar i naš kanton, odnosno za naš zdravstveni sistem i sistem brige za pacijente koji se nose sa nekim od najtežih dijagnoza. Ova kuća, osim što će pružiti smještaj onkološkim pacijentima, biće i mjesto zajedništva, podrške, odmora i nade na putu njihovog ozdravljenja i uporne borbe sa bolešću i njezinim posljedicama“, kazala je Buhač.
Ona je zahvalila Fondaciji „Svjetlo nade“ na inicijativi, poručivši da će Vlada HNK-a i ubuduće biti prijatelj i partner ovog projekta.
Voditeljica Fondacije „Svjetlo nade“ Antonela Vučić naglasila je da je osnovna misija Kuće nade pružiti sveobuhvatnu podršku pacijentima Klinike za onkologiju SKB-a Mostar tokom liječenja.
„Kuća nade“ bit će sigurno, dostojanstveno i toplo mjesto za privremeni boravak pacijenata u neposrednoj blizini bolnice, čime će im biti olakšan boravak u Mostaru tokom višesedmičnih i višemjesečnih terapija.
Planirano je da objekat bude montažna zgrada površine 350 kvadratnih metara, u potpunosti prilagođena osobama s invaliditetom. U objektu će biti smješteno šest potpuno opremljenih apartmana, kao i veliki zajednički dnevni boravak namijenjen druženju, odmoru i međusobnoj podršci korisnika.

Izgradnja Kuće nade predstavlja važan korak u stvaranju dodatne podrške onkološkim pacijentima i njihovim porodicama, posebno onima koji zbog liječenja moraju svakodnevno putovati iz udaljenih mjesta.
Projekat tako dobija i širu društvenu dimenziju – stvaranje prostora u kojem će pacijenti, osim krova nad glavom, imati osjećaj sigurnosti, blizine i zajedništva u jednom od najtežih perioda svog života.

