Priča o Farah Serdarević nastala je povodom 12. avgusta – Međunarodnog dana mladih, kao
podsjetnik na to koliko mladima znači prostor da svoje ideje, kreativnost i želju za promjenom
pretvore u konkretno djelovanje u zajednici.
Na pozive za sudjelovanje u edukativnim radionicama koje su se tada nudile, počela se javljati kad je
krenula u srednju školu.
Htjela je upoznavati ljude, i htjela je upoznati sebe. No, ono što je počelo kao
znatiželja, za sedamnaestogodišnju Mostarku Farah Serdarević s vremenom je preraslo u želju da
bude dio promjena koje želi vidjeti oko sebe…
Obično se predstavlja, uz osmijeh, nadimkom – Farki.
Kaže da je tek u srednjoj školi odlučila izaći iz
svoje zone komfora, što će, ispostavit će se kasnije, odluka koja je odvela na put koji danas oblikuje
njen svakodnevni život.
Prve radionice i edukacije otvorile su joj sasvim novi pogled na društvo, na
aktivizam. Vrlo brzo shvatila je da ne želi biti samo posmatrač.
„Shvatila sam da želim biti dio promjene. Primijetila sam da se sve manje mladih zanima za ono što
se događa u njihovoj zajednici i upravo zato sam odlučila usmjeriti svoju energiju na društvene
probleme“, kaže Farah.
Kroz program Zajednica volontera, koji provodi Agencija lokalne demokratije Mostar, zajedno s
drugim mladima učila je kako prepoznati probleme lokalne zajednice, razgovarati s građanima i
oblikovati konkretne prijedloge za njihovo rješavanje.
Jedna od inicijativa na koju je Farah posebno
ponosna odnosi se na pristupačnost javnih prostora: „Uvidjeli smo da veliki dio Mostara još uvijek
nije prilagođen slobodnom i dostojanstvenom kretanju osoba s invaliditetom, zato smo se odlučili na
inicijativu koja će to mijenjati.
Kad uočimo problem, smatram da trebamo pokušati promijeniti ga“.
Ali Farah svoju želju za promjenom ne izražava samo kroz građanski aktivizam.
Veliki dio njenog identiteta čini umjetnost.
Nedavno je predstavila svoj prvi veliki umjetnički rad –
platno dimenzija skoro 2 x 2 metra, u kojem kroz kombinaciju različitih tehnika kritikuje politiku,
odnosno progovara o mentalnom zdravlju, međuljudskim odnosima i teretu koji oni često nose.
Za nju umjetnost nema stroga pravila.
To je način da se kaže ono što ponekad nije lako izgovoriti.
Uz to, iza sebe već ima zapažene rezultate na brojnim takmičenjima, od Evropske noći istraživača,
gdje je sa svojim timom osvojila prvo mjesto zahvaljujući ekološki održivoj ideji, do historijskih i
književnih projekata kroz koje je spajala istraživanje, kreativnost i timski rad.
Ipak, kada govori o budućnosti, ne govori o nagradama. Govori o ljudima.
„Vjerujem da mladi mogu mijenjati svoju zajednicu kada odluče biti glasni, kreativni i uporni. Bilo kroz
aktivizam, umjetnost ili obrazovanje, želim pokazati da promjena uvijek počinje od pojedinca”.
Da je uz takvo razmišljanje odrastala, potvrđuje i njena majka Slađana: „Svoju djecu odgajala sam uz
rečenicu da je svaku revoluciju u svijetu započela jedna osoba koja je imala viziju. Farah je tu misao
prihvatila u potpunosti. Uporna je, borbena i izuzetno empatična. Posebno kada prepozna nepravdu.
Jednom riječju – svoja“.
U vremenu kada se često govori kako su mladi nezainteresovani i pasivni, Farah bira drugačiji put. Ne
čeka da neko drugi pokrene promjene. Pokušava biti među onima koji će napraviti prvi korak.
