Za NAP piše: Muamer Bandić, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo
Skupština Kantona Sarajevo (SKS) nikad nije održala manje sjednica tokom jednog mandata otkada postoji Kanton Sarajevo. Isto tako, niti jedna vlast do sada nije usvojila manje zakona od aktualne. Istovremeno, vjerovali ili ne, ministri ove Vlade, ko fol u ostavci, međusobno komuniciraju saopćenjima!
Tako je ministrica pravde i uprave Kantona Sarajevo Darja Softić-Kadenić p(r)ozvala ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admira Katicu i policijskog komesara Fatmira Hajdarevića da javnosti objasne zbog čega je na koncertu grupe “The Prodigy” bila zabranjena prodaja alkohola?
Kakva je to Vlada ili koalicija u kojoj ministri javno postavljaju pitanja jedni drugima, a zajedno sjede u istoj zgradi i za istim stolom?
Raspadnuta, prevarantska, manipulatorska… slobodno nastavite niz, ali nećete doći do riječi poput ozbiljna ili radoholična.
Iako njeno saopštenje zvuči principijelno, ipak se bavi nekim efemernim i primarno kvaziideološki spinovanim pitanjem. Pitanjem koje tek interesuje ljude koji drže šankove na koncertima, jer im Odluka ministra unutrašnjih poslova KS uveliko utiče na obrt novca i zaradu, a ne širu političku javnost.
Tako se ministrica pravde KS u javnosti nameće kao glasnogovornik i javni zaštitnik vlasnika šankova, a ne građana Sarajeva ili Bosne i Hercegovine. I upravo ovo ogoljuje praznu ljušturu svih populističkih politika političke garniture zvane Trojka, a posebno njene SIS-ove ispostave u Sarajevu poznate pod nazivom Naša stranka!
Zbog samog načina kako se ministri iste Vlade obraćaju jedni drugima ne možemo da se ne zapitamo zašto stranke koje čine vlast, glume opoziciju same sebi? Ili da odemo dublje u problem, zašto se vlast bavi tako beznačajnim stvarima, poput piva, dok evropski put BiH stoji u mjestu, i to iz stranke koja nam je do juče poručivala da je njen politički cilj Evropa?! Ili zašto se baviti pivom dok nam se kantonalna komunalna privreda raspada, država razara, a četnici na Drini s ushićenjem pjevaju o klanju Bošnjaka?
Odgovor na ova pitanja je veoma jednostavan i glasi: zato što ova izgubljena i od stvarnosti izolovana vlast nema nikakvih rezultata!
Upravo vlast koja nema nikakvih rezultata, pred izbore, poseže za ovakvim kvaziideološkim glupostima, te ima li pive, te ima li Djeda Mraza, što u konačnici i pokazuje njene stvarne domete.
A ti dometi su mahalanje, laži i obmanjivanje građana s ciljem izazivanja radikalne političke polarizacije javnosti u Sarajevu pred izbore. Tako je i ovaj javni „sukob“ kadrova Naše stranke i NiP-a u Vladi KS ciljana predizborna obmana, odnosno ciljano konstruisana laž.
Hannah Arendt je svojevremeno pisala da političko laganje nije puko skrivanje istine, već sistematsko uništavanje temelja zajedničke stvarnosti. I tu nije cilj da ljudi povjeruju u nešto, već da izgube sposobnost razlikovanja istine od laži ili bitnog od nebitnog. A to dovodi do inertnosti i pogubljenosti cijelog društva, te u konačnici njegove paralize da reaguje na politička dešavanja. Iako je Arendt preminula prije 51 godinu, precizno je opisala komatozno stanje u kome se danas nalaze Kanton Sarajevo, bošnjački narod i naša država.
A ove hibridne operacije neprijatelja naše države, upravo se izvode na ovakvim banalnostima i uz pomoć lokalnih „izvršioca radova“. Dok se Sarajlije kolju oko piva, mi ćemo “kroz iglene uši“ među 58 rukovodećih državnih službenika imenovati tek 11 Bošnjaka ili 19 posto. Dok se Sarajlije kolju oko Djeda Mraza mi ćemo alocirati 100 miliona KM za zgradu Dodikovom kumu, a nek Sarajlije čekaju kad će im se ukazati voda na česmi.
Polarizacije poput ove, koju danas u javnost bacaju kadrovi Naše stranke, jedino ide u prilog neprijateljima našeg naroda i države. I od ovih lokalnih “izvršilaca radova“ se i ne može očekivati više od toga.
Predali su Mostar u ruke Dragana Čovića, Ceste i Autoceste FBiH, kao i Ustavni sud BiH, a Sarajevo finansijski strovalili u ponor i doveli u induciranu političku komu, tako da je danas gotovo nemoguće da glavni grad naše zemlje artikuliše bilo kakvu jasnu i ciljanu politiku unutar države. Čak i da ima bilo kakav glas, jer su ovakvi prodavači magle od Sarajeva napravili duboku političku provinciju.
I ovo više nije samo pitanje funkcioniranja vlasti ili Vlade Kantona Sarajevo, već pitanje elementarne političke odgovornosti prema narodu, prema državi Bosni i Hercegovini, prema biračima i prema našoj budućnosti!
Komunalna privreda našeg grada se raspada, suočeni smo sa ozbiljnim redukcijama vode, a Vlada bi trebala biti mjesto na kojem se ti problemi rješavaju. Ali ne!
Umjesto toga mi imamo ministre koji su politički komentatori jedni drugima, koji javno komuniciraju saopćenjima, a sjede za istim stolom i u istoj koaliciji, poručuju nam da nikada nije bilo bolje i još pričaju o nekakvim principima. O, o kojim principima ovi ljudi pričaju i da li principi imaju ikakve vrijednosti ako se primjenjuju selektivno?
Gdje su ti principi bili kada se rušenjem Ustava FBiH uzurpirala vlast u Federaciji BiH? Gdje su bili principi kada su narušavali ustavni položaja Bošnjaka?
Ako danas govorimo o principima, onda moramo biti spremni razgovarati o principima uvijek i svugdje, ne samo onda kada odgovaraju našem političkom narativu. A porazno je da su se principi jedne političke organizacije, u kratkom vremenu, bukvalno strovalili sa priče o reformama, boljem sutra i evropskim integracijama na priču o pivama.
E to je potpuna paraliza političkog sna i jave u naših Trojkaša. Ali i paraliza Kantona Sarajevo i države Bosne i Hercegovine. I zbog toga im ne treba dopustiti da se vade sa ovakvim, spinovanim banalnostima!

