(Patria) – Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH za 2025. godinu još jednom je potcrtao nedovoljnu spremnost i opredjeljenje vlasti za borbu protiv korupcije. Između ostalog, konkretno se navodi neefikasan i nefunkcionalan institucionalni i zakonodavni okvir te kazneno-pravna politika u cijeloj državi, uz nedovoljne istražne kapacitete i kazne koje nisu odvraćajuće za prekršitelje.
Predstojeći Opći izbori u BiH prilika su da građani od svojih budućih predstavnika u vlasti traže konkretne i obavezujuće mjere u borbi protiv sveprisutne korupcije. Za svakog od novih 636 zastupnika, u okviru 14 parlamenata, glasači u predizbornoj kampanji trebaju dobiti garancije da će korupcija u društvu biti u vrhu prioriteta njihovog parlemantarnog nadzora i kontrole.
Istraživanje u kojem je sudjelovao CSS, a koje je rađeno uz podršku MVP-a Kraljevine Nizozemske, ukazalo je na poražavajuće stanje u praksi određenih parlamenata kojima je povjeren posao nadzora i kontrole izvršne vlasti. Tako je rad Državnog parlamenta ocijenjen površnim, entitetskog u RS-u poslušnim, a Federalnog parlamenta beznačajnim.
Na državnom nivou donesen je Zakon o sukobu interesa na nivou institucija BiH, ali njegova primjena u praksi je daleko od zadovoljavajuće i funkcionalne. Neovisni članovi komisije, koje čak nije potvrdio ni Dom naroda, bore se od svog imenovanja za svoje naknade i bolje uslove, donoseći tek jednu presudu u svom mandatu. Tim potezom, uprkos minimalno izrečenoj kazni, izgleda da su izazvali nezadovoljstvo članova Vijeća ministara BiH. Stoga su im, na jednoj od posljednjih sjednica, uskratili davanje saglasnosti na šest provedbenih pravilnika neophodnih za njihov efikasniji i konkretniji rad, uprkos pozitivnim obavezama koje proističu iz usvojenog zakona koji je proglašen jednim od najvažnijih za dobijanje EU kandidatskog statusa.
Federalni nivo još je poražavajući u proklamovanoj predizbornoj krlatici tokom prošlih izbora o obećanjima za beskompromisnu borbu protiv korupcije. Od nulte tolerancije, koju su obećali u slučaju pobjede i povjerenja glasača, ostvaren je jedino pomak na uspostavi POSKOK-a, na kojem su zdušno insistirali predstavnici Američke ambasade. Tokom čitavog mandata, Federalni parlament nije želio imenovati komisiju koja bi se bavila pitanjem sukoba interesa na nivou FBiH, tako da je postojeća garnitura vlasti neometano mogla koristiti sve blagodati nespojivosti funkcija i neprimjerenih prihoda koje su snosili poreski obveznici.
Ništa bolja situacija nije bila ni s nagoviještenim novim zakonom o sukobu interesa na federalnom nivou, koji nikada u ovom sazivu nije izašao iz ladica nadležnog ministra, odnosno Vlade FBiH u postojećem sazivu.
Republika Srpska, uprkos formalno uspostavljenom institucionalnom i zakonskom okviru, nije napravila niti simboličan iskorak u implementaciji predmetnog zakona. Možda je jedan od razloga i neusklađenost postojećih zakona, pa tako onaj u Republici Srpskoj ne predviđa nikakve sankcije za kršenje odredbi zakona koji se odnosi na sukob interesa.
O Zakonu o zaštiti prijavitelja korupcije (tzv. zviždača) i njegovoj implementaciji na svim nivoima vlasti, ako izuzmemo pozitivan primjer Kantona Sarajevo, iluzorno je i trošiti riječi.
Pet kantona u FBiH, uprkos zakonskoj obavezi, nije uspostavilo urede za borbu protiv korupcije, a i oni koji su počeli djelovati, kao i unutar Brčko distrikta BiH, trebaju znatno veću podršku u kapacitetima i funkcionisanju.
Bitno je napomenuti da je tokom čitavog mandata, kao i prethodnim vlastima, nesebično nuđena pomoć i podrška civilnog sektora u ostvarivanju pomaka u borbi protiv korupcije.
Određeni pomaci u sinergiji vlasti i civilnog sektora mogli su se vidjeti na primjeru izrade državne strategije za borbu protiv korupcije, ali je to ipak nedovoljno kako bi se ostvarili toliko neophodni pomaci u oblasti gdje smo označeni kao jedna od najlošije rangiranih evropskih država.
Priliku koja se građanima pruža svake četiri godine neophodno je iskoristi u punom demokratskom kapacitetu. Usvajanje novih tehnoloških mogućnosti na izborima samo su jedan od instrumenata unapređenja za provođenje slobodnih i fer rezultata izborne volje glasača. Mnogo važnije je od ponuđenih kandidata dobiti konkretna i mjerljiva obećanja kako će zaštititi društvo u okviru svog povjerenog mandata na smanjenju i iskorjenjivanju korupcije. To bi trebao biti najveći građanski iskorak u odabiru onih koji će u njihovo ime obavljati vlast u narednom mandatu, bilo na državnom, entitetskom ili kantonalnom nivou.
