Prof. dr. Genc Trnavci, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Bihaću i bivši ad hoc sudija za ljudska prava u Strazburu oglasio se saopćenjem za javnost kojeg u cjelosti prenosimo.
“U složenom društveno-političkom sistemu kakav je u Bosni i Hercegovini, pritisak vladajućih struktura i pratećih medija na pojedinca rijetko je slučajan. Kada neovisni intelektualci, pravni stručnjaci i akademski radnici dožive pojačan pritisak ili medijsko targetiranje, to je najčešće posljedica nekoliko suštinskih anomalija u pravnom i političkom sistemu BiH:
1. Cilj je narušiti kredibilitet koji prijeti statusu quo: kada kritika izrečena u medijima, posebno elaborirana zajedno sa studentima na predavanjima, dolazi od nekoga ko posjeduje akademski autoritet, međunarodno pravno iskustvo i neovisnost, ona ima znatno veću težinu u javnosti nego uobičajena politička prepucavanja.
Političkim strukturama je izuzetno teško osporiti stručne, ustavnopravne ili institucionalne argumente na polju činjenica. Zbog toga se težište sa stručnih tema namjerno prebacuje na lični teren (ad hominem) — putem diskreditacije, medijske hajke, koju provode korumpirani tzv. “istraživački” novinari, kao i putem pokušaja narušavanja ličnog i profesionalnog integriteta. Takvim korumpiranim istraživačkim novinarima ne smeta više od 5000 nezakonito izgrađenih objekata u Bihaću, stotine uz rijeku Unu, nepostojanje kanalizacione infrastrukture uz rijeku Unu, spaljivanje smeća itd.
Posebno, ne smetaju im pojedinci, moje kolege i nazovi profesori i političari, koji su čak i pravomoćno osuđivani, a uz to su i betonom popločali obalu rijeke Une, što ja nikada nisam uradio, niti pomislio uraditi.
2. Sistemsko ugrožavanje privatne imovine u Nacionalnom parku „Una” – de facto nacionalizacija bez investicija i uz prekomjeran teret za vlasnike: stupanjem na snagu, suprotnog temeljnim standardima ljudskih prava, Zakona o Nacionalnom parku „Una”, nad imovinom privatnih vlasnika na ovom području izvršena je de facto nacionalizacija imovine, koja, po svojim štetnim posljedicama i drastičnom ograničavanju vlasničkih prava, podsjeća na prisilnu kolektivizaciju iz boljševičkog perioda krajem 1940-ih godina.
Suštinski i formalno, pravo vlasništva preoblikovano je u znatno suženo, nesigurno i suspendirano pravo, čime je pogođenim građanima nametnut nesrazmjeran i prekomjeran teret, suprotno standardima člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Ovu konstataciju najbolje potvrđuje činjenica da je jedina vidljiva „investicija” upravitelja parka postavljanje naplatne rampe radi naplate ulaza vlasnicima nekretnina i posjetiocima lokaliteta Dvoslapa i Troslapa.
Makadamski put između ova dva slapa pretvorio bi se u kozju stazu, ako ga vlasnici nekretnina na ovom području ne bi održavali. Umjesto stvaranja realne dodane vrijednosti ili razvoja održive infrastrukture, javna vlast se usmjerila na fiskalno opterećivanje i ograničavanju slobode uživanja imovine na štetu domaćeg stanovništva.
Dodatno, u posljednjih dvadeset godina, Vlada Federacije BiH nije otkupila niti jedan kvadratni metar zemljišta niti je provela postupak eksproprijacije s pravičnom naknadom, čime je u potpunosti izostao javni ulog u razvoj parka. Pasivnošću nadležnih organa teret zaštite javnog interesa u potpunosti je prebačen na leđa privatnih vlasnika, kojima je istovremeno onemogućeno nesmetano ekonomsko korištenje, raspolaganje i investiranje u vlastite nekretnine, bez ponuđenog efektivnog pravnog lijeka ili adekvatnog mehanizma obeštećenja.
3. Odbijanje političkog svrstavanja: politički sistem u BiH velikim dijelom funkcioniše na principu stranačkog patronata i potpune lojalnosti. Pojedinci koji zadržavaju intelektualnu autonomiju, odbijaju biti dio bilo kojeg političkog tabora i dosljedno insistiraju na vladavini prava postaju “nepredvidivi” i opasni za političke elite. Neuklapanje u unaprijed podijeljene matrice stvara otpor kod onih koji su navikli na potpunu kontrolu javnog prostora.
4. Instrumentalizacija medijskog prostora: znatno fragmentiran i politički instrumentalizovan medijski prostor često služi kao alat za sprovođenje politike pritiska. Skretanje pažnje javnosti s ključnih sistemskih problema, korupcije ili pravne nesigurnosti najlakše se postiže kreiranjem “slučajeva” ili targetiranjem pojedinaca koji naglas govore o manjkavostima sistema.
5. Zalaganje za pravnu državu i reforme: moje dugogodišnje insistiranje na procedurama, nepristrasnosti pravosuđa, reformi obrazovnih i naučnih institucija te zaštiti ljudskih prava direktno udara u temelje mreža koje profitiraju od nezakonitih radnji i proizvoljne primjene prava. Svako ukazivanje na greške sistema automatski aktivira obrambene mehanizme onih kojima postojeće stanje odgovara.
Dakle, medijski napadi, pokušaji represije i pritisak nisu znaci moje slabosti, već indikator da moj stavovi, stručna riječ i odbijanje kompromisa sa sistemom proizvode stvarni učinak i uzrokuju pukotine u narativu koji vladajuće strukture nastoje održati. Stoga ostajem dosljedan kritičkoj riječi i razvoju kritičkog mišljenja kod svojih studenata, kao i u široj javnosti u Bosni i Hercegovini i šire.
