(Patria) – U mezarju Potočara danas su ponovo došle aktivistkinje organizacije “Žene u crnom” iz Beograda koje godinama unazad odaju počast žrtvama genocida.
Staša Zajović, koordinatorica ove organizacije, istakla je u razgovoru za N1 da njihovi dolasci nisu vezani samo za 11. juli, već da tokom čitave godine održavaju bliske vaninstitucionalne veze s preživjelima.
“Mi dolazimo da iskažemo saosjećanje, solidarnost i jednu ogromnu počast žrtvama genocida u Srebrenici, a takođe da izrazimo beskrajno poštovanje prema majkama Srebrenice koje su pokazale čitavoj planeti šta znači pretvoriti najveću tragediju — ličnu, porodičnu, kolektivnu — u borbu za mir, pravdu i istinu. Ono što smo mi od njih naučili je apsolutno važno za ko zna koliko generacija”, naglašava Zajović.
Ona dodaje da na planeti gotovo nema mirovnih ženskih grupa koje ne znaju za srebreničke majke, fascinirana njihovom sposobnošću da se uzdignu iznad vlastitog beskrajnog gubitka i pokažu solidarnost s majkama u svim trenutnim ratovima, poput onih u Ukrajini ili Gazi.
Osvrćući se na društveno-političku atmosferu u Srbiji, Zajović upozorava na zabrinjavajući kontinuitet poricanja i institucionalnog ignorisanja zločina. Dan nakon što su u Beogradu organizovale scensku akciju sjećanja na žrtve, susrele su se sa snažnim opstrukcijama.
“Mi i dalje živimo u gradu za koji kažemo da nije postgenocidni grad, zato što nije priznao genocid u Srebrenici — prvenstveno na nivou države, ali i na nivou društva. Način na koji su nas sinoć ometali u izvođenju naše scenske akcije pokazuje da je u Srbiji neograničena i zagarantovana sloboda za negatore genocida, ne samo u institucijama, nego i među građanstvom”, navodi Zajović za N1.
Prema njenim riječima, javni prostor u Srbiji pati od “moralne anestezije i moralnog sljepila”, što se direktno projektuje kroz tabloide i jezik mržnje koji generišu politički akteri na vlasti. Genocid u Srebrenici je za tamošnje režimske medije uglavnom nepostojeća tema, osim kada se koristi za obračune sa susjednim državama ili za demonizaciju mirovnih aktivista.
Uprkos ometanjima i incidentima s kojima se suočavaju u Beogradu, aktivistkinje naglašavaju da je njihova pažnja usmjerena isključivo prema preživjelima u Podrinju.
“Neprijatno mi je da govorim o onome što se nama dešava u Beogradu, jer znamo da sljedećeg dana dolazimo u jednu zajednicu ljudi s kojom smo povezane. Nismo povezane porodičnim vezama, već zajedničkom borbom, ljudskošću i beskrajnom pažnjom koju imamo jedna prema drugoj. Za nas nema većeg priznanja od toga što nam čine žene Srebrenice, Zvornika i Prijedora. Mi znamo šta znači graditi povjerenje među ženama koje su izvan svih nacionalnih, državnih, etničkih i vjerskih podjela”, zaključuje Staša Zajović.
