Piše: Armin Sijamić
Jedno od fundamentalnih pitanja o identitetu Zapada počinje određivanjem njegovih granica i početka onog „drugog“ koje je različito od onog od čega se polazi u namjeri da se iscrtaju granice.
Tako je i termin Bliski istok i dalje predmet rasprave, a osnovno pitanje je gdje počinje i završava. Za neke je Bliski istok počinjao na Balkanu pod Osmanskim carstvom, a ono što danas na Balkanu podrazumijevamo pod ovim pojmom neki su nazivali Srednjim istokom. U ispravljanju ove „nepravde“ neke države u tom dijelu svijeta za svoje okruženje sve češće koriste pojam Zapadna Azija, što je geografski nesumnjivo tačno. Ta rasprava još uvijek traje.
Ali, napredak tehnologije neke granice briše. Posljednjih dana vidimo da bi to u vojnom smislu moglo biti sporedno pitanje, nakon što su Ukrajinci pogodili iranski brod u Kaspijskom moru, ubivši mornara. Zvanični Kijev je rekao da je ciljao brod koji je iz Rusije prenosio vojne potrepštine za Iran. Taj napad je bio udar u srce onoga što naziva koridor „Sjever-jug“.
Iran je rekao da napad neće proći nekažnjeno, ne objašnjavajući šta bi to moglo značiti. Ipak, nema sumnje da Iran ima sposobnost da Ukrajini uzvrati na više načina.
Ukrajina u Siriji, Iraku, Iranu…
To nije jedini poznati primjer ukrajinskog upliva u rat na Bliskom istoku koji je pokrenut napadom Hamasa na Izrael, 7. oktobra 2023. godine. U nizu povezanih sukoba navedimo da su Ukrajinci učestvovali u obuci snaga koje su se borile protiv vlade Bashara al-Assada. Oni su, prema izvještajima ukrajinskih medija, u Idlibu obučavali pobunjenike da koriste dronove u borbi.
Ukrajinsko objašnjenje je bilo da su njeni stručnjaci tamo u namjeri da Rusiji, koja je podržavala Assada, nanesu udarac. U decembru 2025. godine Assad je pobjegao u Moskvu, a vlast u Damasku preuzeo je bivši vođa sirijske Al-Qaide Ahmed al-Sharaa, koji je danas miljenik dijela Zapada.
S istim motivom ukrajinske snage u Africi ratuju protiv ruskih snaga, ili onoga što je bilo javnosti poznato kao plaćenička grupa Wagner.
Ove sedmice iz Iraka došle su nove optužbe na račun Ukrajine. Savjetnik za nacionalnu sigurnost Iraka Qasim al-Aboudi je u ponedjeljak u jednom intervjuu rekao da su „ćelije koje pripadaju Ukrajini“ bile uključene u diverzije i „bombardovanja“ iračke infrastrukture. „Raspustili smo niz grupa koje su izvodile napade unutar iračke teritorije i ciljale nekoliko državnih objekata. Tokom ispitivanja, priznali su povezanost s Ukrajinom“, rekao je Aboudi, ne dajući detalje.
Zvanični Kijev je to demantovao. Ministarstvo vanjskih poslova je reklo da „odbacuje neosnovane i nepotvrđene optužbe“ i da iz Iraka nisu diplomatskim putem dobili nikakve informacije o ovom slučaju. „Izjave su u skladu s ruskim propagandnim narativima usmjerenim na diskreditaciju Ukrajine i potkopavanje njenih odnosa s bliskoistočnim zemljama“, naveli su jučer iz Kijeva.
Tvrdnje o ukrajinskom djelovanju u Iraku vremenski su se poklopile s tvrdnjama zvaničnog Rijada. Naime, Saudijska Arabija je dan ranije rekla da je, tokom posljednje razmjene vatre s jemenskim Husima, napadnuta od iračkih grupa iza kojih stoji Iran.
Iz Saudijske Arabije su rekli da su presreli „nekoliko dronova“ koji su došli iz Iraka. Proiranske grupe iz Iraka su odbacile optužbe i rekle da iza napada stoje jemenski Husi, koji su priznali da su napali Saudijsku Arabiju, a iračka vlada je rekla da će provesti istragu o ovim tvrdnjama Rijada.
Dva bloka
Napad na brod u Kaspijskom moru i dva slučaja koja se povezuju s Irakom došla su tokom prekida vatre u ratu između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, a koji je okončan sinoć. Paralelno, sukob Husa i Saudijske Arabije se zaoštrava, što navodi na pitanje kako zaustaviti rat na Bliskom istoku.
Optužba protiv Kijeva za djelovanje u Iraku, možda je neke navelo da moguće tajno djelovanje ukrajinskih snaga povežu sa nekoliko nerazjašnjenih događaja u izraelsko-američkom ratu protiv Irana. Naime, za neke napade u više država niko nije preuzeo odgovornost. Na primjer, Iran je negirao da je izvršio neke napade u državama koje je tih dana bez sumnje napadao. Zatim, neki mediji su pisali da je Izrael u iračkoj pustinji imao tajne baze iz kojih je djelovao. Ovi slučajevi mogli bi biti povezani, ali isto tako i dio propagandnog rata, u potpunosti ili dijelom fabrikovani.
Međutim, ukrajinski upliv na Bliski istok je realan i on postoji na razne načine. Odatle je Ukrajina idealna za izazivanje novih sukoba, meta za razne optužbe i izgovor za neke poteze koji su možda ranije bili pripremani. Taj trend je već ranije bio vidljiv, jer je rusko-ukrajinski rat posljednjih sedmica počeo poprimati sličnosti s onim koji se paralelno vodi na Bliskom istoku.
To je u ponedjeljak priznao i predsjednik Rusije Vladimir Putin, hvaleći iransko korištenje dronova kao uspješno na jednom sastanku sa pripadnicima ruske mornarice. Iranske dronove u rukama Rusa, Kijev je ranije naveo kao razlog pomaganja iranskim rivalima u ratu na Bliskom istoku.
Ukrajinsko prisustvo na Bliskom istoku u proteklim mjesecima potvrđeno je i od strane ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Ponudio je arapskim državama, onima koje su u američkom taboru, ukrajinsko iskustvo i opremu u borbi protiv dronova.
Ukrajinski rat i onaj na Bliskom istoku imaju brojne sličnosti. Ne radi se samo o tome da su Zapad i države koje su okrenute prema Zapadu u ratu protiv onih koji to nisu. U ta dva rata odmjerava se tehnologija Zapada i njegovih protivnika, poput utrke u razvijanju jeftinih borbenih dronova. Zapad, Ukrajina, Izrael, Rusija i Iran razvili su dronove protiv kojih često nema efikasne odbrane.
Jedan ili dva rata?
Ovo navodi na pitanje hoće li dva rata postati jedan. Je li napad u Kaspijskom moru poruka Iranu da Husi ne zatvaraju moreuz Bab al-Mandeb u Crvenom moru, kuda prolaze i brodovi koji izvoze ukrajinske poljoprivredne proizvode u Aziju? Je li Kijev napadom poslao poruku Teheranu?
Iranu rat protiv Ukrajine i država koje stoje iza nje ne bi odgovarao, jer bi to značilo nove sankcije i smanjenje šansi da se postigne bilo kakav dogovor sa Zapadom. To pokazuje i slučaj Rusije kojoj su gotovo sve evropske države, od kojih su neke stari ruski saveznici, uvele sankcije i pokidale ekonomske i druge veze. Uz to, Iran vjerovatno ne bi mogao računati na punu rusku podršku, jer je Putin već „izdao“ Iran kada je u Siriji dozvolio da Izrael bombarduje (pro)iranske snage.
Sa druge strane, ratom izmorena Ukrajina također ne treba nove rivale, iako zna da bi uz nju protiv Irana stao gotovo čitav Zapad, koji bi dodatno podržao državu koja se opire ruskoj agresiji i koja već po osnovu neprijateljstava s rivalima Zapada kod nekih uživa gotovo mitski status.
Sukob Kijeva i Teherana ne bi odgovarao ni državama na obalama Crnog mora ili na Kavkazu i Centralnoj Aziji. Projektili koji lete iznad glava često parališu države na više načina.
Ali, jednom čovjeku svaki novi iranski rival je njegova pobjeda. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu već je uspio da uvjeri američkog predsjednika da vodi njegov rat i sada se protivi bilo kakvom dogovoru s Teheranom, ako to ne znači iransku kapitulaciju.
Ovoliko događaja u samo nekoliko dana pokazuje da su ratovi na istoku Evrope i Bliskom istoku na mnogo načina povezani i da se mogu proširiti veoma brzo. Modernizacija svijeta sve tačke na planeti čini bližima. Toga su svjesni i u Kijevu i u Teheranu.
Jučer je ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha na društvenoj mreži X napisao da je razgovarao sa Abbasom Araghchijem. Naveo je da je nazvao kolegu zbog „iskrenog razgovora“ i rekao mu da su „sve ukrajinske akcije u cilju odbrane države od ruske agresije“. Priznao je da je pogođen civilni brod i da je ubijen mornar, ali i pozvao na izbjegavanje „nepotrebne eskalacije“.
Ovaj potez Sibihe možda znači da do novog rata sada neće noći, ali prethodni dani pokazuju da je to moguće i onda kada ništa na to ne upućuje, te da je moguće u sukob uvući i evropske i azijske države. To će biti važna činjenica svima onima koji budu crtali granice između različitih civilizacija, blokova, zona uticaja…
