Piše: Armin Sijamić
Ako Ukrajina u ratu pobijedi Rusiju, glavne zasluge, pored ukrajinskih vojnika, imaće Sjedinjene Američke Države. A ako Ukrajina izgubi taj rat, glavni krivac biće administracija Donalda Trumpa.
Kada se govori o agresiji Rusije na Ukrajinu uvijek treba imati na umu šta je administracija Josepha Bidena uradila za tu državu. Američki predsjednik okupio je desetine država u koaliciju za pomoć Ukrajini i podržao njenu odbranu dok su neki u Evropi samo posmatrali ruske trupe koje vrše invaziju.
Ali, u kontekstu tog rata treba se sjetiti onoga što Ukrajini radi Trumpova administracija. Ne tako davno, u Bijeloj kući, Trump je pokušao poniziti predsjednika Volodimira Zelenskog, prisilio je Kijev da se obaveže da nakon rata dio ukrajinskih resursa ustupi američkim kompanijama – teritorije za koje ukrajinski vojnici svaki dan ginu, pa je i prijetio prekidom pomoći ukrajinskoj vojsci, iako tu pomoć već dugo uglavnom plaćaju evropske države.
Zadnje poniženje koje je Zelenskom i Ukrajini priredio je nedjeljno „energetsko primirje“ za koje je zvanični Kijev, kao i milioni drugih, saznao preko društvenih mreža. Kijev, rekao je Trump, neće gađati ruska naftna postrojenja. Prije toga, Zelenskog je označio kao krivca zašto cijene goriva rastu širom svijeta, potpuno zanemarujući njegov rat protiv Irana.
Dogovor s Rusijom bez Ukrajine
Neupućenim bi se činilo da je ova Trumpova odluka korisna za Ukrajinu. Ali, Rusija je već u prvim godinama rata uništavala ukrajinske energetske objekte do te mjere da neki gradovi usred zime nisu imali grijanje. Ono što je tada preživjelo ruske udare zadnjih mjeseci je ruska meta, jer ukrajinska strana nema dovoljno raketnih presretača, nakon što ih je Trump u velikoj mjeri potrošio da bi zaštitio američke vojne baze na Bliskom istoku i Izrael od iranskih napada.
Ova Trumpova odluka iznenadila je mnoge u Sjedinjenim Državama, Ukrajini i Evropi. Prije samo tri sedmice Trump je potpisao „Zakon Lindseyja O. Grahama o sankcionisanju Rusije i Irana iz 2026. godine“, kojim je pooštrio američke sankcije Moskvi na prodaju energenata, koji su glavni izvor ruskih prihoda. Prije toga evropskim državama je poručio da ako žele da pobijede Rusiju, onda moraju prestati kupovati ruske energente, ciljajući na to da Moskva i pored sankcija i rata naftu i prirodni gas šalje potrošačima na evropskom kontinentu.
Međutim, Ruse Trumpova odluka nije iznenadila. List Komersant je izvijestio da je predsjednik Rusije Vladimir Putin u danima koji su prethodili telefonskom razgovoru s Trumpom „čistio“ svoj raspored da bi do važnog razgovora došlo. „Tokom diskusije o situaciji u globalnom energetskom sektoru, ruska strana je potvrdila spremnost da snabdijeva američko i globalno tržište naftom i naftnim proizvodima. Uvjeren sam da će to pozitivno utjecati na cijelu globalnu ekonomiju“, saopštio je Kremlj nakon razgovora dva predsjednika u petak.
Istog dana oglasio se i Trump na društvenim mrežama i napisao sljedeće: „Upravo sam završio izuzetno uspješne pregovore sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, tokom kojih smo se složili da će Rusija odmah isporučiti više od 300.000 tona dizel goriva američkom i svjetskom tržištu, dodatnih 500.000 tona u novembru i milion tona odmah nakon toga“.
Trump je potom naredio suspendovanje sankcija Rusiji kod američkih nadležnih tijela.
Kap u moru američkih potreba
Trumpova objava šokirala je Kijev, Evropljane i neke američke političare, bivše zvaničnike, komentatore i analitičare. Šok je došao i zbog činjenice da Trump na ovaj način pregovara s Putinom, da suspenduje sankcije – neki tvrde da tako krši američke zakone, i da o tome Kijev ne zna ništa. Stvari su postale još nevjerovatnije zbog količine dizela koje je spomenuo Trump, jer Sjedinjene Države to potroše, tvrde stručnjaci, u rasponu od nekoliko do desetak dana.
Isto je tvrdio i Zelenski, računajući pomenute količine i potrebe svjetskog tržišta. „Zato, vjerujem da postoje potpuno drugi razlozi“ iza ove Trumpove odluke, naveo je Zelenski na društvenim mrežama dio svog obraćanja jednom sigurnosnom forumu u Varšavi.
Zašto je ovo Trump uradio još uvijek nije sasvim jasno. To što pred novembarske izbore njegovi republikanci stoje lošije od očekivanog, mogao bi biti razlog za takvu odluku. Visoke cijene goriva na benzinskim pumpama ljute američke birače, a Trump ovim potezom krivicu za to prebacuje na Kijev i šalje poruku tržištu da je sve moguće. To spuštanje garda pred američkim rivalima zbog rezultata izbora u novembru je opcija na koju se i ranije računalo.
Međutim, mnogi vjeruju da ni kap ruskog dizela neće doći do američkih potrošača. Prvi razlog je taj da Sjedinjene Države imaju dovoljno za svoje potrebe, a drugi što dizela, uslijed ukrajinskih udara, nema dovoljno ni u Moskvi. To je u nedjelju konstatovao i poljski šef diplomatije Radosław Sikorski, rekavši da je Ukrajina oštetila oko pedeset posto ruskih kapaciteta za preradu nafte.
Sikoriski, kao i neki drugi, tvrdi da Rusija taj dizel nema, odnosno da bi ga plasirala ka Zapadu mora isti nekom uskratiti. Rijetki analitičari igraju se s tezom da bi Rusija mogla Zapadu isporučiti iranski dizel, pretpostavljajući da postoji dogovor Moskve, Washingtona i Teherana. Takva razmišljanja podgrijavaju tezu da ukrajinski i iranski rat postaju sve povezaniji.
Da Poljake tema američko-ruskih odnosa na pitanju Ukrajine jako interesuje pokazao je i premijer Donald Tusk, koji je krajem jula tvrdio da je narednih stotinjak dana presudno za ishod rata u Ukrajini, zagonetno ciljajući ka Washingtonu.
Priprema terena
Ovih dana, nakon što je Zelenski oklijevao da otvoreno kaže da prestaje gađati ruske energetske objekte, Trump je poručio da misli da je vrijeme da „Ukrajina dobije novog predsjednika“. To pokazuje da Trump nije zadovoljan držanjem zvaničnog Kijeva. Zelenski je pokušao popraviti stvar i rekao da Ukrajina prihvata Trumpovo primirje, čekajući detalje tog američkog prijedloga i naglašavajući da očekuje da se Rusija također drži primirja.
Takav odnos prema Zelenskom iskazao je i u ponedjeljak. Na pitanje novinara da li se Rusija i Ukrajina slažu s njegovim prijedlogom o primirju, Trump je odgovorio potvrdno i dodao da je to tako jer je on rekao da će tako biti.
Iz ovih Trumpovih poteza očito je da zvanični Washington prema Rusiji, Ukrajini i Evropi mijenja stav. Neki vjeruju u korist mira u Ukrajini, a neki to vide kao tešku Trumpovu grešku. Mike Pence, Trumpov potpredsjednik u njegovom prvom mandatu na čelu SAD-a, na društvenim mrežama najnoviji potez zvaničnog Washingtona ocijenio je kao „izdaju naslijeđa i liderstva pokojnog senatora Lindseya Grahama“. Pence kaže da se „Ukrajina bori za opstanak“, a Trump sada daje gorivo „Putinovoj ratnoj mašini“, tvrdeći da sadašnjim razvojem situacije Rusija „gubi rat“.
„Putin ne želi mir. Putin želi Ukrajinu“, napisao je Pence i ocijenio da ako Rusija pobijedi u Ukrajini „biće samo pitanje vremena“ kada će se s njima suočiti američke trupe te pozvao Trumpa na povratak politici teških sankcija „svakoj naciji“ koja kupuje ruske energente.
Je li Pence u pravu pokazaće vrijeme. Međutim, da Trumpu ide loše u Ukrajini nije tajna. Državni sekretar u prethodnoj administraciji Antony Blinken, ocjenjujući dogovor Trumpa i Putina kao loš za Sjedinjene Države, podsjetio je na Trumpovo obećanje u predizbornom periodu da će rat u Ukrajini zaustaviti u 24 sata. Trump je u Bijeloj kući više od dvadeset mjeseci i rat u Ukrajini i dalje traje. Istovremeno, Trump vodi i rat protiv Irana, iz kojeg je teško pronaći izlaz.
