Piše: Armin Sijamić
Američki predsjednik Donald Trump obračunava se s latinoameričkim ljevičarima i svima onima u tom dijelu svijeta koji imaju ili žele imati snažne ekonomske veze s Kinom i Rusijom.
Za šesnaest mjeseci svog drugog mandata u Bijeloj kući lista njegovih neprijatelja po ovom osnovu bila je neobično duga, ali još uvijek nije konačna. Štaviše, lista je sve duža i obuhvata i bivše ljevičarske zvaničnike, šaljući im poruku da zvanični Washington nije na njih zaboravio.
Imenovanjem Marca Rubija za državnog sekretara, potomka kubanskih imigranata u Sjedinjene Države, bilo je jasno da će Latinska Amerika biti visoko na listi prioriteta nove američke administracije. Ali, način na koji se to radi iznenadio je mnoge.
Protiv Kine u Panami i ljevičara u Venecueli
Od samog početka svog drugog mandata Trump se bavio Panamom i Panamskim kanalom. Toj državi prijetio je i upotrebom sile ako otuda ne protjera kineski utjecaj i kapital.
Bez puno opiranja, Panama je poslušala. Krajem aprila na društvenoj mreži X, Rubio je napisao da se o „suverenitetu u našoj hemisferi ne pregovara“ govoreći o odnosu Paname i Kine.
Rubio, dakle, kaže da u takozvanom „američkom dvorištu“ nema mjesta za Kinu. Takav stav nije ništa drugo nego prijetnja upotrebe sile protiv svih onih koji se opiru volji Washingtona.
Otmica venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura Morosa i njegove supruge, i dogovor s novom/starom venecuelanskom vlašću o potčinjavanju interesima SAD-a u poslovima s venecuelanskom naftom, bila je važna epizoda, ali ne i kraj.
Washington tu nije stao sa zahtjevima. Privremena predsjednica i bivša Madurova potpredsjednica Delcy Eloína Rodríguez Gómez opet je pristala na diktat. Ovaj put na red je došao Álex Nain Saab Morán – čovjek koji je bio zadužen za zaobilaženje američkih sankcija i bivši Madurov ministar.
Saab je godinama bio u središtu odnosa Washingtona i Caracasa. Ovaj kolumbijski državljanin libanskog porijekla sa Zelenortskih Ostrva bio je izručen u Sjedinjene Države, zatim razmijenjen za američke zatvorenike u venecuelanskim zatvorima u vremenu administracije Josepha Bidena, potom postao ministar u Caracasu i na kraju razriješen po dolasku Rodríguez na vlast.
Rodríguez ga je odlučila izručiti Washingtonu i mijenjati narativ o čovjeku koji je godinama služio Caracasu. Vlada je u kratkom saopštenju 16. maja navela da izručuje „kolumbijskog državljanina“ i to „u skladu s odredbama venecuelanskog imigracijskog zakona“, jer je „umiješan u počinjenje raznih zločina u Sjedinjenim Američkim Državama, što je javno poznato i široko izvještavano“.
Njen brat Jorge Jesús Rodríguez Gómez, koji je na čelu venecuelanskog parlamenta, optužio je Saaba da je saradnik američkih službi od 2019. godine.
Kuba kao simbol
San mnogih američkih predsjednika bio je slom komunističkog režima na Kubi, koji decenijama uz samu obalu najveće svjetske sile preživljava pod sankcijama i blokadama raznih vrsta. Braća Castro Ruz su tim otporom Kubu pretvorili u simbol otpora i postali inspiracija mnogim da se bore protiv velikih sila. Generacije latinoameričkih ljevičara su u kubanskoj revoluciji vidjele simbol otpora Washingtonu i decenijama su dolazili u Havanu da se poklone braći Castro.
Kuba je bila Trumpova opsesija i u njegovom prvom mandatu. Žestoke sankcije i pritisci dobili su ove godine kulminaciju u pomorskoj blokadi ostrva i prijetnjama svakome ko Kubi prodaje naftu. Nova venecuelanska vlast prestala je slati gorivo Kubi, a potom je to uradio i Meksiko. Kuba je „spremna“ da padne, samouvjereno poručuje Trump.
Sedmicama traju pregovori američke i kubanske strane. Redukcije u snabdijevanju električnom energijom, koju proizvode elektrane koje se pokreću naftom, su česte. Kubanska vlada kaže da nema dovoljno električne energije za normalan rad bolnica, škola ili privrede. Trump tvrdi da je Kuba pred slomom, a iz Havane poručuju da se neće predati i da će se braniti na sve načine.
Da Washington ne odustaje pokazuje i optužnica od prije desetak dana podnesena sudu u Miamiju – devedesetčetverogodišnjeg Raúla Castra Ruza tereti se za smrt četiri Amerikanca koji su 1996. godine u dva aviona pokušali dostaviti humanitarnu pomoć na Kubu.
Avioni su srušeni, prema Međunarodnoj agenciji za civilno zrakoplovstvo, van kubanskog zračnog prostora. Raúl Castro je tada bio ministar odbrane, a njegov brat Fidel je tvrdio da on kao ministar nije naredio obaranje, već je vojska djelovala po „stalnim naredbama“ braneći zračni prostor.
Američka optužnica upalila je alarme za uzbunu kod Kubanaca, jer smatraju da je to uvod u vojnu operaciju, odnosno stvaranje uslova za zarobljavanje Castra kao Madura u januaru ove godine. Kubanci kažu da taj pokušaj ne bi prošao bez krvoprolića, što je vjerovatno i tačno. Treba se sjetiti da su Kubanci štitili Madura u Caracasu i da su mnogi izgubili život u toj američkoj operaciji.
Resursima bogata Bolivija i bivši predsjednik koji se plaši otmice
Da će biti pokušaja njegove otmice vjeruje bivši bolivijski predsjednik Juan Evo Morales Ayma, u vremenu kada se desničarska vlada sedmicama suočava s masovnim protestima građana nezadovoljnih s visokom stopom inflacije, nestašicama goriva, hrane i drugih potrepština.
Predsjednik Rodrigo Paz Pereira je ove sedmice rekao da je država na „tački prijeloma“, pozivajući na prekid štrajkova i protesta koji traju širom Bolivije. Morales traži Pazovu ostavku i vanredne izbore, dok se situacija usložnjava i pogoršava, usljed ekonomske krize i blokada puteva.
Morales kaže da Paz želi prodati bolivijske resurse američkim kompanijama, a Paz da provodi reforme da bi popravio ono što su mu ljevičari ostavili kada je preuzeo vlast prije šest mjeseci.
Morales tvrdi da je obaviješten iz bolivijske vojske da mu spremaju otmicu i da će je izvesti američki vojnici koji bi došli iz susjednog Paragvaja. Njegove pristalice su u regiji Cochabamba, gdje se Morales nalazi u namjeri da se zaštiti od bolivijskog suda, blokirale ceste, aerodrome i lokacije za koje vjeruju da bi vojnici mogli iskoristiti za slijetanje aviona ili helikoptera.
Bivšeg bolivijskog ljevičarskog predsjednika sud traži po optužnici iz 2024. godine, prema kojoj je osam godina ranije „trgovao ljudima“, odnosno imao seksualne odnose s maloljetnicom s kojom je navodno dobio i dijete. Početkom mjeseca sud je otvorio postupak, a Morales odbija da se pojavi pred sudom i odbacuje sve te optužbe tvrdeći da su politički motivisane.
Morales tvrdi da ga desničari žele ukloniti kako bi lakše rasprodali bolivijske resurse, uključujući litij američkoj kompaniji Tesla. Pazova vlada ima otvorenu podršku SAD-a.
Sjedinjene Države nisu jedine koje stoje uz Paza. Podršku aktuelnom predsjedniku, koji je legalno pobijedio na izborima, dali su i Izrael, Argentina i mnogi desničari u Latinskoj Americi. Moralesu, starom neprijatelju Izraela s kojim su njegovi ljevičari dva puta prekidali diplomatske odnose zbog tretmana Palestinaca, zasmetala je reakcija Tel Aviva. Upitao je odakle Izraelu pravo da se bavi Bolivijom i s kojim moralnim osnovama nakon „genocida i istrjebljenja“ Palestinaca.
Imperija ne prašta, ljevičari ne odustaju
Odakle Izraelu pravo da se bavi Bolivijom potiče iz istog prava koje je sebi Morales dao da se bavi ovom državom na Bliskom istoku, vjerovatno je najprostiji odgovor na ovo pitanje. I dok Paz razmatra upotrebu vojske i policije, ako proglasi vanredno stanje – za šta stvara zakonske uslove, ovaj primjer pokazuje borbu za kontrolu Latinske Amerike u koju su uključeni i strani faktori.
Oni koji prate procese u Latinskoj Americi ne mogu zaboraviti da su mnogi tamošnji ljevičari posljednjih godina završili na sudovima i u zatvorima. Njihove pristalice će reći da je to politički progon ljudi koji se bore protiv američkog imperijalizma i rasprodaje resursa Latinske Amerike, a njihovi kritičari da takvi sudski procesi pokazuju stvarno lice vođa koji su do grla u kriminalu.
Pored slučajeva Madura, Moralesa i Castra u ovom stoljeću pred sudove, u egzil, a neki i u zatvor, otišli su bivši i sadašnji brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva, bivši ekvadorski predsjednik Rafael Vicente Correa Delgado, bivša argentinska predsjednica Cristina Elisabet Fernández de Kirchner, bivši peruanski predsjednik José Pedro Castillo Terrones i drugi.
Latinoamerički ljevičari ne stoje najbolje. Desničari su za kratko vrijeme pobijedili na izborima u Argentini, Čileu i drugdje, a Trumpov povratak u Bijelu kuću im je vjetar u leđa.
Ali, klatno se pomjera lijevo i desno. Polovinom februara Morales je na X-u napisao da kada Washington upravlja tamošnjim državama „uvijek se kažnjava narod reformama, zaduženjem, privatizacijama, urušavanjem prava, devalvacijom, većim porezima za radnike i ukidanjem poreza za bogate, podvrgavajući se stranim finansijskim institucijama i predajući naše prirodne resurse transnacionalnim korporacijama“, i tvrdi da je jedino rješenje prestanak „služenja imperiji“.
Iz ugla Moralesovih pristalica ovakva postavka izgleda kao neosporna istina. Ipak, mnogi građani tako ne misle i svoje povjerenje daju političarima centra ili desnice, koji žele najbolje odnose sa Sjedinjenim Državama i distanciranje od Kine i ranije od Moskve. I jedni i drugi nastaviće da se bore. Ali, ovaj put uz izmijenjene uslove – Washington pod Trumpom je pokazao da je spreman upotrijebiti silu da ostvari svoje ciljeve, baš kao što je to radio prije mnogo godina. Takav američki pristup u korijenu je mnogih današnjih društvenih, političkih i drugih podjela u Latinskoj Americi.
