“Građanima BiH u naredne četiri godine ćemo pokazati da je drugačiji način vođenja politike u interesu njih i države itekako moguć. Naš rad se neće se mjeriti time ko je kome više procesa blokirao, već suprotno – ko je učinio više za dobrobit svih nas.
U to ime pozdravljamo imenovanje predsjedavajuće Vijeća ministara i želimo joj uspješan rad“.
Ovako se 22. decembra 2022. godine građanima obratila Naša stranka, pozdravljajući imenovanje Borjane Krišto za predsjedavajuću Vijeća ministara, uprkos činjenici da je preglasani član Željko Komšić tražio da prvo odgovori o NATO integracijama pa da se onda razmatra njeno imenovanje.
No, Bećirović i Cvijanović, odnosno SDP, Naša stranka, NiP, HDZ, SNSD imali su drugačiji plan. A plan je bio jednostavan, što prije se dočepati fotelja i budžetskih jasala. Ko se danas sjeća onih principa koje je u ime Naše stranke iznijela tada predsjednica Glavnog odbora Sabina Ćudić.
Niko, jer politika i principi Naše stranke i Sabine Ćudić, riječima njihovog partnera Nikole Špirića ne vrijede pišljiva boba, jer to je takva politika, prilagodljiva za fotelje u nadi na kolektivnu amneziju na kraju mandata.
Bilo je to vrijeme kada je formiranje vlasti predstavljano kao izraz političke odgovornosti, a ne političke trgovine. Vrijeme kada su kompromisi bili dokaz zrelosti, a ne odustajanja od principa. Vrijeme kada je imenovanje Borjane Krišto pozdravljano kao korak naprijed, iako je dio javnosti upozoravao da se iza retorike o evropskom putu krije mnogo prozaičniji motiv – raspodjela političke moći.
Četiri godine kasnije, zanimljivo je posmatrati kako isti akteri govore o gotovo identičnim procesima potpuno drugačijim jezikom.
Sabina Ćudić, danas predsjednica Naše stranke, tvrdi u izjavi za Klix da Naša stranka prije formiranja naredne vlasti insistira na usvajanju zakona o sudu, zakona o VSTV-u i imenovanju glavnog pregovarača sa Evropskom unijom. Sama ideja nije sporna. Naprotiv. Sporno je nešto drugo.
Sporno je kada predsjednica stranke koja je učestvovala u formiranju aktuelne vlasti tvrdi da je riječ o modelu koji „nikad niko nije uradio u Bosni i Hercegovini“.
Očigledno je da će ova lažno liberalna stranka, suštinski sarajevski AfD prebaciti sve norme poznatog populizma.
Danas se taj isti proces iz 2022. godine predstavlja kao dokaz svega onoga što navodno više ne treba raditi. To nije evolucija političkog stava. Evolucija podrazumijeva priznanje da ste ranije pogriješili. Ovdje svjedočimo nečemu drugom.
Ne pokušava se objasniti zašto je politika iz 2022. bila pogrešna. Pokušava se stvoriti utisak da ona nikada nije ni postojala. To je suštinska razlika.
Političar koji promijeni mišljenje može biti uvjerljiv ako objasni razloge promjene. Političar koji pokušava izbrisati vlastitu političku biografiju računa isključivo na kratko pamćenje javnosti.
A upravo je to najzanimljiviji detalj Sabinine priče.
Nije najveći problem što se mijenjaju stavovi. U demokratskoj politici to je normalno. Problem nastaje kada se od građana očekuje da zaborave dokumente, izjave, saopćenja i političke odluke stare tek nekoliko godina.
Jer arhiva je ponekad najneugodniji protivnik. Ona nema političke ambicije, ne učestvuje na izborima i ne daje intervjue. Ali ima jednu nezgodnu osobinu, pamti bolje od onih koji računaju na kolektivnu amneziju.
A računajući na kolektivnu amneziju, prije četiri dana za Klix je Sabina kazala ovako:” Naša stranka želi da se prije formiranja nove vlasti poslije oktobarskih izbora u novembru prvo usvoje zakon o sudu i zakon o VSTV-u te da se imenuje glavni pregovarač sa EU i tek onda da se krene u formiranje novog Vijeća ministara.
“To nikad niko nije uradio u Bosni i Hercegovini i to je jedini model u kojem će Naša stranka učestvovati u vlasti. Na drugi način nećemo razgovarati o vlasti poslije izbora. Zašto vjerovati ljudima koji svojim biračima tvrde da žele u EU. kako je demonstrirala Krišto svoju opredjeljenost za EU? Blokiranjem izbora ministra sigurnosti, neglasanjem za zakone koji ispunjavaju evropske standarde, zatezanje sviju kad je u pitanju zakon o sprečavanju sukoba interesa… Jedini način da se ogradimo od neozbiljnih ljudi jeste uslovljavanje“.
Koliko je potrebno raskrinkati Sabininu laž “to nije nikad niko”, toliko bi bilo neophodno da neki vrhunski psiholog napravi procjenu ove politikantnije, koja često iskače izvan zdravorazumskih okvira, pa umjesto da se pokaje za vrijeđanje žrtava zbog poruke “rat je bio borba za moć”, ona napada sve koji je prozovu, mijenja kontekst, izvrče riječi ljudi koji nisu živi…
Ja ću se baviti ovom političkom dimenzijom predsjednice narandžastog AfD. Kada je računala na fotelje, budžet, putešestvije na račun građana maglila je realnost principima i pozdravljala izbor Krišto na čelo Vijeća ministara kao nešto magično dobar.
Danas, kada je ambis političke propasti skoro vidljiv, viđeno prepakuje u neviđeno. Pazite, reći da niko do sada nije postavio uslove za formiranje Vijeća ministara koji bi državi donijeli dobrobit ne može reći niti bi rekao politički početnik. A kamo li učesnica procesa i zagovornica HDZ-ove premijerke države.
Sada, kada zna da ne samo da neće biti faktor, nego izvjesno neće politički postojati, Sabina Ćudić baca prašinu u oči građanima, računajući na amneziju.
Sabina pojasni sebi šta Sabina stvarno jeste i želi. Jer, refren nije promjena, ako su bitovi već odavno poznata shema.
Tužna je o liberali pod zastavom AfD-a!
