“Ne mogu reći ko će pobijediti, ali mogu reći da ću biti osoba koja će osvojiti najviše hrvatskih glasova”, kazala je to ovih dana Darijana Filipović kandidatkinja HDZ-a za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
Filipović je u ovoj izjavi poseban naglasak stavila na najviši broj hrvatskih glasova, što je posebno interesantno u kontekstu kandidature Zdenka Lučića kandidata tzv. hrvatske Petorke.
Iako se vjerovalo da Lučić može pomrsiti konce HDZ-u, Draganu Čoviću i njegovoj kandidatkinji, nešto bolje upućeni politički i društveni akteri u Hercegovini tvrde da Čović suvereno kontroliše svoje lojalno biračko tijelo.
Lučićevo izmišljanje tople vode o komunističkoj prošlosti Dragana Čovića kao i njegove veze sa srpskom politikom, u sarajevskoj javnosti se čine kao egzibicija, ali u stvarnosti to nije nikakva novost, a još manje razlog zbog kojeg će biračko tijelo tradicionalno sklono HDZ-u otkazati podršku Draganu Čoviću i Darijani Filipović.
Upravo zbog tih veza sa srpskom politikom a koje su usmjerene protiv bosanske politike i države Bosne i Hercegovine, HDZ i dobija podršku svojih glasača.
U njihovim očima Lučić je lakrdijaš koji narušava strateški savez sa srpskom politikom i Dodikom, te kao takav nanosi štetu hrvatskoj nacionalističkoj politici. Stoga Lučić iz ugla interesa te politike nema nikakvo opravdanje, pa je, po svim kredibilnim saznanjima, podrška njemu u tom dijelu biračkog tijela kojeg Darijana Filipović definiše kao hrvatsko, upravo na nivou Lučićeve lakrdijaške taktike o prokazivanju Dragana Čovića.
Čović nije nepoznanica bilo kome ozbiljnom u Bosni i Hercegovini, a kamoli glasačima HDZ-a koji poznaju njegovo stvarno lice, a ono je isto ono lice kao i lice Mate Bobana koji je sa Radovanom Karadžićem sklopio savez o razbijanju BiH. HDZ-ovim glasačima ni tada nije smetao savez sa srpskom politikom kao što im ne smeta ni danas. Prema tome Lučićevo “prokazivanje” Čovića može biti zanimljivo jedino poslovično naivnom probosanskom glasaču.
Otuda je i jasnija uvjerenost Darijane Filipović u osvajanje, kako je navela, hrvatskih glasova. Kandidatkinja HDZ-a kao i svako razumno biće zna da Lučić nije tu da omete nju nego Slavena Kovačevića.
Pobjedi HDZ-a Dragana Čovića i Darijani Filipović može se ispriječiti jedino Slaven Kovačević.
Od ishoda toga izbora u sastav Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ovisi hoćemo li u najvišoj državnoj instituciji imati probosansku ili srpsko- hrvatsku većinu. Izbor Kovačevića znači probosansku, ili barem nominalno probosansku, a izbor Darijane Filipović sigurno znači srpskohrvatsku većinu.
Kakva bude većina u Predsjedništvu BiH takva će biti i vlast na državnom nivou; ili srpsko – hrvatska ili probosanska.
Istina, glasači se mogu opredijeliti i spram drugih “prioriteta”, oko toga koliko ‘mrze’ Bakira Izetbegovića ili koliko im je ‘dosadan’ Denis Bećirović, ali to nije izraz političke svijesti nego izraz kolektivne neuroze koja nema veze sa ishodom rezultata u odnosu snaga između probosanskih i srpskohrvatskih snaga.
S druge strane stoji hladan račun u vidu izbora Kovačevića. Obziri prema otvorenim neprijateljima države nisu važni, a kamoli da su važniji od toga ko kontroliše političku većinu u najvišoj državnoj instituciji.
(M.T.)
