Bosanskohercegovačka kinematografija nalazi se pred ozbiljnim izazovom, a posljedice višegodišnje stagnacije već su vidljive, ocijenila je u razgovoru za BHRT glumica i predsjednica Udruženja filmskih radnika Bosne i Hercegovine Alena Džebo.
Prema njenim riječima, višegodišnja blokada sistema finansiranja ostavila je ozbiljne posljedice.
„Za jedan film potrebno je od tri do pet godina. Sve ono što je tada trebalo početi i da se radi, da bismo mi danas imali više premijera… ova stagnacija je učinila svoje“, smatra Džebo.
„Udovac“ – film snimljen za svega 13 dana
Jedan od rijetkih domaćih filmova koji ove godine privlači posebnu pažnju jeste „Udovac“, koji svoju svjetsku premijeru ima na Sarajevo Film Festivalu.
Džebo je dio glumačke ekipe filma, koji je, zbog ograničenih sredstava, snimljen za svega 13 dana.
„Ne može svaki film biti niskobudžetni, ne može svaki film da se snimi za 13 dana. To je ubitačan tempo“, kazala je ona. Navela je da je za cijelu ekipu to bio posebno zahtjevno, a naročito za glavnog glumca Izudina Bajrovića.
Ipak, Džebo ističe da se u takve projekte ulazi iz ljubavi prema filmu i uvjerenja da vrijedi podržati nove autore.
„Debitante moramo podržavati da bi se krenulo od nečega, da bismo za 10, 15 ili 20 godina imali još nekoliko imena koja će nositi bh. kinematografiju“, naglasila je.
„Ljubav prema filmu i pričanju priča uvijek će preživjeti“
Ovogodišnji program bh. filmova na Sarajevo Film Festivalu donosi čak 62 naslova, ali među njima je veliki broj dokumentarnih, kratkih i eksperimentalnih ostvarenja.
Džebo smatra da je upravo činjenica da autori i dalje stvaraju dokaz koliko je snažna potreba za filmom i pričanjem priča.
„Ta ljubav prema filmu i prema pričanju priča će uvijek preživjeti“, kazala je ona.
Ipak, Džebo je upozorila da entuzijazam umjetnika ne može trajno zamijeniti sistemsku podršku.
„Od ljubavi se ne živi. Mi preživljavamo i živimo na neki način“, izjavila je.
Umjesto terminologije preživljavanja i borbe, kaže, vrijeme je da se govori o stvaranju i razvoju.
„Voljela bih da počnemo koristiti kreativne, lijepe termine, da se vidi da svi ulažemo jednake napore da filmu damo značajno mjesto“, dodala je Džebo.
Bosna i Hercegovina, kaže ona, još nema razvijenu filmsku industriju. Džebo problem vidi u nedostatku infrastrukture, opreme, studija, ali prije svega u nedostatku stabilnog sistema na državnom nivou.
„Mi smo još uvijek daleko od toga da pričamo o industriji. Gdje su nam studiji? Kada se snima veliki film, mi moramo da uvozimo kadar, moramo da uvozimo opremu. Sve to jako puno košta“, navela je.
Kao jednu od ključnih razlika između Bosne i Hercegovine i pojedinih zemalja regiona navodi nepostojanje krovne državne institucije koja bi sistemski brinula o kinematografiji.
„Nama nedostaje krovna državna institucija – na nivou države jedan filmski institut ili državna fondacija za kinematografiju“, mišljenja je naša sagovornica.
Takva institucija, smatra, trebala bi uspostavljati sisteme i dugoročne filmske politike.
„Nama se jako teško porediti sa zemljama u regionu zato što mi to na državnom nivou nemamo“, dodala je.
„Udovac“ otvara i pitanje položaja žene
Film „Udovac“ kroz priču o muškarcu koji ostaje bez supruge otvara i pitanja položaja žene, tradicionalnih uloga i nasilja nad ženama.
Džebo smatra da je upravo zbog toga film moguće posmatrati i kao feminističko ostvarenje.
„U našem, još uvijek djelimično konzervativnom, tradicionalnom društvu, žena i sve oko žene podrazumijeva se. Uzima se zdravo za gotovo“, kazala je ona.
Kroz lik glavnog junaka, kaže, gledalac prati proces osvještavanja.
„On počinje prepoznavati žene oko sebe i svoju kćerku i počinje ih drugačije gledati.“
Posebno snažan trenutak u filmu predstavlja susret glavnog lika sa nasiljem nad ženom.
„Tada on počinje da se mijenja, da drugačije stvari vidi. Cijeli film je satkan od različitih životnih situacija“, objasnila je Džebo.
„Ne treba se prepadati – treba raditi i stvarati“
Poruka mladim ljudima koji tek ulaze u svijet filma, smatra Džebo, ne smije biti obeshrabrujuća. Iako sistem ima brojne probleme, umjetnička potreba da se priča ispriča uvijek pronalazi put.
„Onaj ko želi da snimi film, on će ga snimiti. Posudit će od roditelja novac, od cijele familije, podići kredit ili bilo šta“, izjavila je.
Ona ističe da upravo mladi autori mogu napraviti iskorak.
„Ne treba se prepadati. Njihova hrabrost i želja će uvijek nadvladati ove probleme sistema.“
A njena poruka budućim generacijama je jasna:
„Nemam šta drugo da im kažem osim da rade i da stvaraju. I da vjeruju – vjeruju u sebe i u svoje priče“, zaključila je Alena Džebo.
