Christian Schmidt odavno nije u zemlji. Njegov nasljednik još nije izabran. Vršilac dužnosti je tu. To je, zapravo, sve što trebamo znati nakon mjeseci drame oko toga koga će PIC izabrati za nasljednika Schmidta.
Dok pola političara već provodi kampanju za Opće izbore, a druga polovina je na godišnjem odmoru, samo se nameće pitanje, može li Bosna i Hercegovina konačno sama sebe zaštititi ili smo samo naučili živjeti između dvije međunarodne intervencije?
Schmidt je 11. maja objavio da završava mandat nakon gotovo pet godina na čelu OHR-a. Počela je potraga za nasljednikom, ali je vrlo brzo postalo jasno da međunarodna zajednica više nema jedinstven stav ni o tome kakvu BiH želi, ni kakvu ulogu OHR-a treba zadržati. Pri time kao da ni mi sami ne znamo šta i kako dalje.
PIC nije postigao konsenzus i umjesto novog visokog predstavnika postavljen je vršilac dužnosti, američki diplomata Louis Crishock.
I tu dolazimo do paradoksa Bosne i Hercegovine.
Godinama slušamo da je OHR dokaz da BiH nije suverena država. Godinama političke elite, posebno iz Republike srpske, traže njegovo ukidanje. Godinama se govori da domaće institucije moraju preuzeti odgovornost.
A onda Schmidt ode i ponovo svi gledaju prema inostranstvu.
Ko će biti novi visoki predstavnik? Hoće li imati Bonske ovlasti? Hoće li ga podržati Amerikanci? Šta će reći Rusija? Šta će uraditi Dodik?
Kao da je sudbina BiH ponovo vezana za jednu osobu u zgradi OHR-a.
Zato se s pravom pitamo šta bh. politike mogu same?
Naravno, u tu računicu teško mogu ući one političke snage koje, uz snažnu podršku Zagreba i Beograda, godinama rade na slabljenju svega što nosi prefiks državni od institucija i pravosuđa do sigurnosnih struktura i državnih nadležnosti.
I upravo tu je suština. Nije problem samo što BiH nema novog visokog predstavnika. Problem je što se gotovo svaka ozbiljna kriza završava pitanjem šta će uraditi međunarodna zajednica?
Kada se blokiraju institucije, čeka se reakcija izvana. Kada se osporavaju državne nadležnosti ponovo se gleda prema OHR-u, Washingtonu i Briselu.
A kada međunarodna zajednica intervenira, isti oni koji su je čekali počinju govoriti o ugroženom suverenitetu.
Suverenitet se ne dokazuje govorima. Dokazuje se sposobnošću institucija da zaštite ustavni poredak države.
Bosna i Hercegovina tu još nije položila ispit. Jer jednog dana međunarodna zajednica zaista može reći sada je red na vas.
Tada neće biti važno ko sjedi u OHR-u. Bit će važno ko sjedi u institucijama Bosne i Hercegovine i ima li političku snagu da brani državu.
Zato drama oko nasljednika Christiana Schmidta nije samo priča o jednom čovjeku. To je pitanje koje će prije ili kasnije morati dobiti odgovor, može li Bosna i Hercegovina konačno čuvati samu sebe?
