Za NAP piše: Dr. iur. Amir Šelo
Ustav Federacije BiH u članu V.2.7a. propisuje da se lista vitalnih nacionalnih interesa koji se štite u kantonima odnosi na: ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti; identitet jednog konstitutivnog naroda; ustavne amandmane; organizaciju organa javne vlasti; jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka; obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe; teritorijalnu organizaciju; i sistem javnog informisanja.
Intervencijom visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta brisana je definicija vitalnog interesa konstitutivnih naroda “i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova konstitutivnog naroda”.
Ustavom Federacije BiH propisana je procedura zaštite vitalnih interesa konstitutivnih naroda na nivou kantona. Ako više od jednog predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg zakonodavnog organa kantona tvrde da neki zakon spada u listu vitalnih interesa, za usvajanje takvog zakona potrebna je većina glasova unutar svakog od klubova konstitutivnih naroda zastupljenih u datoj skupštini kantona.
Međutim, ukoliko se u ovom slučaju ne postigne većina unutar svakog kluba konstitutivnog naroda, a kad je tu proceduru pokrenuo više od jednog predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg zakonodavnog organa kantona, Ustavom Federacije BiH nije propisano da se to pitanje prosljeđuje Ustavnom sudu Federacije BiH.
U odnosu na Dom naroda Federacije BiH, u članu IV.A.18. Ustava FBiH jasno je uređeno da u slučaju kada dvije trećine jednog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda ili više od jednog predsjedavajućeg ili potpredsjedavajućeg Doma naroda odluče da se zakon, drugi propis ili akt odnosi na vitalni nacionalni interes, ukoliko se ne to pitanje ne razriješi u okviru propisane procedure, pitanje se prosljeđuje Vijeću za zaštitu vitalnih interesa. U slučaju Doma naroda Federacije BiH to pitanje je riješeno amandmanom CXVIII na Ustav Federacije BiH koji je donio visoki predstavnik Christian Schmidt.
U kontekstu zaštite vitalnih interesa konstitutivnih naroda u kantonalnim skupštinama, procedura koju pokrene samo jedan predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg tvrdi da zakon, propis ili akt potpada pod listu vitalnih interesa, dvotrećinska većina odgovarajućeg kluba jednog od konstitutivnih naroda datog zakonodavnog organa može proglasiti da je riječ o pitanju sa liste vitalnih interesa.
U slučaju da dvotrećinska većina jednog od klubova konstitutivnih naroda u skupštini kantona odluči da se neki zakon, propis ili akt odnosi na vitalni interes, za usvajanje takvog zakona, propisa ili akta potrebna je većina glasova unutar svakog kluba konstitutivnih naroda zastupljenih u zakonodavnom organu kantona. U ovim slučajevima, ukoliko se ne postigne odgovarajuća većina unutar svakog kluba konstitutivnog naroda, navedeno pitanje se prosljeđuje Ustavnom sudu Federacije BiH.
Ono što je nespecifično rješenje u Ustavu Federacije BiH je da se klub poslanika konstitutivnog naroda formira uz uslov da postoji najmanje jedan poslanik tog konstitutivnog naroda u zakonodavnom organu kantona. Po svojoj strukturi, klub bi trebao podrazumijevati postojanje više od jednog poslanika odgovarajućeg konstitutivnog naroda da bi se formirao klub konstitutivnog naroda. Time je stvoreno sui generis rješenje da jedan poslanik jednako je klub konstitutivnog naroda u zakonodavnom tijelu kantona. Takav jedan poslanik, koji je istovremeno klub konstitutivnog naroda ima jednaka prava i dužnosti kao klub poslanika konstitutivnog naroda koji ima npr. 15 poslanika.
Kada se pokrene mehanizam zaštite vitalnih interesa konstitutivnih naroda u kantonu, a ako je tu proceduru pokrenula 2/3 većina odgovarajućeg kluba konstitutivnog naroda, obavlja se glasanje kvalificiranom većinom propisanom ustavom kantona i poslovnikom skupštine kantona, a nakon toga i glasanje po klubovima konstitutivnih naroda. Ukoliko se ne postigne većina unutar svakog kluba konstitutivnog naroda, zakon, drugi propis ili akt za koji je pokrenut mehanizam zaštite vitalnog interesa ne može se smatrati usvojenim dok o istom ne raspravi Vijeće za zaštitu vitalnih interesa pri Ustavnom sudu Federacije BiH.
Prema odredbi čl. IV.A.18. Ustava Federacije BiH, ukoliko Ustavni sud donese pozitivnu odluku o vitalnom interesu, taj zakon, propis ili akt smatra se neusvojenim, te se dokument vraća predlagaču koji treba pokrenuti novu proceduru. U tom slučaju predlagač ne može ponovo dostaviti isti tekst zakona, propisa ili akta. Ukoliko Ustavni sud odluči da se predmetni zakon, propis ili akt ne odnosi na vitalni interes, smatra se da je zakon, propis ili akt usvojen/bit će usvojen prostom većinom. Prednje znači da tek nakon što Ustavni sud rješenjem odluči da zahtjev odgovarajućeg kluba konstitutivnog naroda nije procesno prihvatljiv ili presudom se utvrdi da vitalni interes odgovarajućeg kluba konstitutivnog naroda nije povrijeđen, zakon, propis ili akt koji je bio predmet vitalnog interesa će se smatrati usvojenim kvalificiranom većinom i može se objaviti u službenom glasilu kantona.
Nakon Schmidtovih amandmana, Vijeće za zaštitu vitalnih interesa samo je dva puta odlučivalo o povredi vitalnih interesa. Za Grad Mostar, u kojem je Vijeće za zaštitu vitalnih interesa paradoksalno procesnom odlukom meritorno odlučivalo (rješenje čak nije ni objavljeno u “Službenim novinama Federacije BiH”) o zahtjevu 2/3 većine Kluba Bošnjaka u Gradskom vijeću Grada Mostara. Pri tome nije se dozvolilo da se predmet procesno prihvati u skladu sa Zakonom o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH i Poslovnikom Ustavnog suda, nego se procesnim rješenjem u meritumu raspravljalo o sadržaju zahtjeva Kluba Bošnjaka u Gradskom vijeću Grada Mostara.
Ovaj predmet se odnosio na promjenu pripadnosti pojedinih naseljenih mjesta u gradu Mostaru i promjenu granica naseljenih mjesta na jugu Mostara. U složenoj teritorijalnoj organizaciji grada Mostara uspostavljenu Ustavom Federacije BiH i Statutom Grada Mostara, jasno je određena pripadnost naseljenih mjesta gradskim područjima u skladu sa Mapom priloženom u Privremenom statutu objavljenom u “Gradskom službenom glasniku Grada Mostara” od 20. februara 1996. godine (GSG. Grada Mostara, br. 1/96, 20. februar 1996. godine), koja je sastavni dio Statuta Grada Mostara iz 2004. godine.
Vijeće za zaštitu vitalnih interesa je u Rješenju, koje nije objavljeno u “Službenim novinama Federacije BiH”, pogrešno zaključilo da je “… za ovaj predmet irelevantno pozivanje na ranije važeći tzv. Prijelazni Statut, nego isključivo važeće odredbe Statuta koje definišu teritorijalnu organizaciju”. Mapa objavljena u Prijelaznom statutu iz 1996. godine u skladu sa članom 15. stav (2) Statuta Grada Mostara je sastavni dio važećeg Statuta Grada Mostara iz 2004. godine, a kojom je jasno uređena i pripadnost naseljenih mjesta koja su bila predmet vitalnog interesa koji je pokrenuo Klub Bošnjaka u Gradskom vijeću.
Ipak, za ovaj predmet radi svega naprijed navedenog, kad se steknu uslovi treba se pokrenuti postupak apstraktne ocjene ustavnosti, jer se radi o materiji koja je dio Statuta Grada Mostara, a Statut Grada Mostara je dio ustavne materije Federacije BiH.
Drugi predmet poslije Schmidtovih amandmana odnosio se na izbor Vlade USK. Tada je jedan poslanik, koji je istovremeno i klub konstitutivnog naroda, zaustavio izbor Vlade USK. Ne ulazeći u detaljnu proceduru oko izbora Vlade USK, sama mogućnost da jedan poslanik zaustavi kompletnu proceduru izbora vlade kantona dovodi u pitanje mogućnost blokada rada skupštinskih većina koje se tek trebaju uspostaviti poslije potvrđivanja rezultata Općih izbora 2026.
S tim u vezi, isključiva odgovornost na potencijalne blokade skupštinskih većina bit će na Vijeću za zaštitu vitalnih interesa koje mora u veoma kratkim rokovima rješavati ove predmete. Pri tome, ustavnopravna rješenja na nivou Federacije BiH koje popisuju da jedan poslanik čini klub konstitutivnog naroda u zakonodavnom organu kantona treba preispitati u svijetlu drugih principa Ustava Federacije BiH.
Jer, ukoliko cijeli Klub Bošnjaka u Gradskom vijeću Mostara ili klub konstitutivnog naroda u zakonodavnom tijelu kantona sa 15 i više članova ima istu ustavobraniteljsku ulogu vitalnog interesa kao i jedan poslanik koji je istovremeno klub konstitutivnog naroda, onda tu suštinski nije dobro propisano.
