Jedan opis objave na društvenim mrežama bio je dovoljan da se zapali mitomanska buktinja gubitničkog mentaliteta u susjedstvu. Na video koji pokazuje da Bosna i Hercegovina ima veću populacijsku potenciju spremnu da se žrtvuje za nju, srpsko-hrvatski mitomani zapjenili su kao ono nekada utopljenik Risto Đogo. I otprilike sličnim jezikom i mržnjom pokazivali koliko ih boli što je Bosna i Hercegovina nezavisna država, sa svojom, daleko blistavijom historijom.
A opis na video koji prikazuje desetine hiljada bosanskih patriota kako usred velike Amerike drže čas čistog patriotizma, bez diranja drugog, išao je ovako: “Ameriko, stigla vojska Tvrtkova, svud se širi miris ljiljana”.
Ameriko stigla vojska Tvrtkova, svud se širi miris ljiljana pic.twitter.com/0xmS81cEzg
— Patria (@AgencijaPatria) June 24, 2026
Bio je to okidač za najveće balkanske luzere, na nesreću naše komšije s istoka, da krenu redati salve uvreda i mitomanije. Od toga da su na snimku “poturice izdajničke”, da je “Tvrtko srpski kralj”, pa nadalje. Pokušavali su i dotakli dno vlastitog jada trudeći se uvjeriti sebe i druge u istinitost laži, po matrici oca nacionalne srpske laži Dobrice Ćosića.
A onda su im se pridružili i susjedi Bosne sa zapada da i oni progovore kako se “niko u korteu ne zove Tvrtko”, i tome slično.
I odmah da riješim potencijalno pitanje, ovaj tekst nema ni promil intencije da narušava sve one ultra pozitivne reakcije i komentare koji su Bosni i Hercegovini upućeni zbog uspjeha na najvećoj svjetskoj fudbalskoj sceni.
Nešto drugo mi je naumpalo gledajući ove paćenike kako se roje ispod objave, u pokušaju da svijetu objasne kako je slijep, pa eto treba gledati očima srpsko-hrvatske mitomanije.
Mogao sam, osim BOSANSKOG kralja Tvrtka, koji je kao takav vladao i Srbijom i Hrvatskom, napisati i da je vojska patriota zapravo vojska Huseina kapetana Gradaščevića. Mogao sam napisati i da je to vojska Alije Izetbegovića, generala Mehmeda Alagića, majora Mihajla Petrovića, generala Atifa Dudakovića…
Mogao sam im unedogled u opisu tog videa pisati historijske ličnosti koje su lomile zube njihovoj agresorskoj politici i ubijale snove mitomanima. Ali nisam, jer nisam opis pisao razmišljajući o njima, nego gledajući desetine hiljada Bosanaca i Hercegovaca pod Tvrtkovom zastavom kako svijetu pokazuju značenje poruke “inat silan bosanski”.
Tvrtko, zastave i ta jasno vidljiva poruka ponovo su produbili strahove mitomana s obje strane kako im se nikada snovi o podjeli Bosne i Hercegovine neće ostvariti. Jer, najgori među njima, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, mislili su da će raseljavanjem potomaka i nasljednika navedenih historijskih ličnosti Bosne lakše pokoriti ovu nepokorivu ljepoticu.
Kako su se za**bali!
Stvorili su dvije armije koje su Bosnu spremne da brane. Jednu u domovini, drugu u bijelom svijetu! Kada su se te armije spojile u Sijetlu, svijet je ostao šokiran vidjevši civilizirane ljude, koji nisu napravili niti jedan incident, kako zagrljeni pod zastavom svoje države i zastavom svoga kralja pjevaju domovini.
Nije bilo lahko zaspati sinoć nama koji volimo ovu zemlju. Još je teže bilo zaspati mitomanima iz ove priče i njima sličnima, pa sam nekako siguran da su jutros mokri ustali. Jer, dok su sanjali pokoravanje i nestanak Bosne, na san im je došla ona armija iz Sijetla. Šta je dalje bilo, nije primjereno pisati.
I tu ću stati o njima. Reći ću još samo jedno, sve dok se oni pate u snovima o podjeli Bosne, srcu Srbije na koje ne smiju ni otići, ili hrvatskom kralju krunisanom u Visokom, mi smo sigurni. Jer, mitomanija je opasnija od kolektivnog kancera. Za kancer postoji onkologija, za mitomaniju nema ustanove, u Srbiji i Hrvatskoj naročito.
Ali, vratimo se sada nama. Kako je veličanstveno bilo biti Bosanac i Hercegovac proteklih 15-ak dana. I tek će biti. Ali, još veličanstvenije bilo bi napraviti korak više. Dokazati da poruke s tribina imaju dubinu, da je osjećaj pripadnosti jak ne samo u sportskim bitkama, nego i u onim političkim.
Bosna i Hercegovina bije još neke važne bitke kako bi se u potpunosti riješila mitomanskih iluzija susjeda. Za te bitke nisu nam potrebna oružja, dovoljno je malo strpljenja, odvojenog vremena i volje da se registruje i glasa.
Svaki od onih koji su bili uz fudbalske Zmajeve proteklih dana i sedmica trebao bi se zapitati: a šta ako propustimo šanse da omogućimo sređivanje stvari u domovini? Hoćemo li dugoročno moći ovako uživati?
I zbog toga je neophodno da se registruju, vremena ima dovoljno, da glasaju za probosanske politike, naročito u entitetu RS, odakle su uglavnom i protjerani. Kada to urade, znat će da su dali maksimum u borbi za konačno rješenje našeg pitanja.
Ako su se neki od naših najboljih fudbalera mogli odreći reprezentacija poput Austrije, Njemačke, Švedske i ako svi daju posljednji atom snage za državni grb… mogu se onda i najbolji navijači na svijetu odreći jednog sata i uložiti malo truda da bi bili spremni za glasanje, koje će u slučaju masovnog odziva sigurno pomoći da se postigne rezultat i van sportskih terena.
Emir Spahić, uspješni direktor najuspješnije reprezentacije BiH prošao je pola svijeta da bi došao do Alajbegovića, Mahmića i drugih. Jer, bez odricanja i truda nema rezultata. Zašto bi onda vama Bosancima i Hercegovcima bio problem da se registrujete i u probosanskoj političkoj košnici pronađete neke političke Alajbegoviće i Mahmiće.
Zmajevi su uradili svoje, navijači, na vas je red!
Pogledajte sva imena i mitomanske poruke u galeriji ispod!
