Nekada je dovoljno da jedan čovjek uradi ono što institucije godinama odbijaju. Jučer je to bio nogometni sudija Admir Musić.
Na utakmici prvog kola WWin lige BiH između Borca i Veleža u Banjoj Luci, pri rezultatu 2:0 za domaći tim, Musić je u 63. minuti prekinuo utakmicu nakon što se sa tribina u više navrata čulo skandiranje ratnom zločincu Ratku Mladiću.
I to je odluka koju treba pohvaliti. Ne zato što je prekid utakmice nešto što želimo gledati na fudbalskim terenima. Naprotiv. Ali zato što je Musić pokazao ono što bi trebalo biti normalno, pravila imaju smisla samo ako se primjenjuju.
Igrači su poslani u svlačionice, naloženo je pražnjenje tribine na kojoj su bili najvatreniji navijači Borca, a spiker je jasno upozorio da će se utakmica prekinuti i registrovati rezultatom 0:3 u korist Veleža ukoliko se skandiranje nastavi i sa drugih tribina.
Utakmica je, nakon više od pola sata, ipak nastavljena. Ali ostaje mnogo važnije pitanje od samog rezultata.
Koliko još puta moramo gledati iste scene da bi Nogometni savez BiH shvatio da dosadašnja politika kažnjavanja očigledno ne daje rezultat?
Jer dok je Musić jučer pokazao odlučnost i prekinuo utakmicu, tribinama se nastavilo ono zbog čega bi se svako ozbiljno društvo moralo crvenjeti.
A onda su uslijedile i uvrede na nacionalnoj osnovi upućene upravo sudiji koji je pokušao provesti pravila.
Dakle, kada neko odluči reći, dosta je, odgovor dijela tribina ponovo je mržnja.
To je slika problema s kojim se fudbal u Bosni i Hercegovini suočava godinama. I nije ovo prvi put.
Nije normalno da na stadionima u ovoj zemlji odjekuju imena ratnih zločinaca, a da se sve završi novčanom kaznom od nekoliko hiljada maraka. Nije normalno da se glorifikacija ljudi odgovornih za najteže ratne zločine tretira gotovo kao tehnički disciplinski prekršaj.
Kazna koja ne odvraća od ponavljanja nije kazna. Ona postaje tarifa. Platiš i nastaviš.
Upravo smo na to upozoravali još 2020. godine, kada je u tekstu objavljenom u Novinskoj agenciji Patria kritizirana politika tadašnjih disciplinskih organa Fudbalskog saveza BiH. Zbog tog teksta uslijedila je i tužba protiv Patrije i autora, a Sud u Mostaru presudio je u korist članova Disciplinske komisije; predmet je sada pred Ustavnim sudom BiH.
To je tek kratka napomena. Jer jučerašnji događaji u Banjoj Luci govore mnogo više od bilo kojeg sudskog postupka.
Govore da se ništa suštinski nije promijenilo. Pet godina nakon upozorenja, ponovo gledamo kako se na stadionu veliča zločinac Ratko Mladić.
I zato je jučerašnji potez Admira Musića važan. On je pokazao da se može reagovati. Da sudija može reći, utakmica ne može ići dalje dok se ne prestane sa veličanjem ratnog zločinca.
Da fudbal nije važniji od svega. Da rezultat nije važniji od dostojanstva žrtava. Da stadion nije prostor u kojem je dozvoljeno baš sve.
Musić je povukao granicu, sada je pitanje hoće li je povući i Nogometni savez BiH?
Jer krajnje je vrijeme da Nogometni savez BiH prestane tražiti izgovore i počne donositi odluke koje će imati stvarni preventivni efekat. Musić je jučer uradio svoj dio posla. Sada je red na Savez.
