Piše: Armin Sijamić
Sedmog oktobra 2023. godine Hamas je iz Pojasa Gaze napao jug Izraela. Od tada traju ratovi širom Bliskog istoka i nema mnogo naznaka da će uskoro biti završeni.
Hamasov napad na Izrael promijenio je Bliski istok zauvijek. Preko 1.200 ubijenih Izraelaca i preko 70.000 ubijenih Palestinaca, na obje strane većinom civila, i rat koji traje i danas, uprkos primirju koje često krši izraelska vojska, dio je bilansa ovog rata.
Rat se proširio s granice Pojasa Gaze i Izraela na Liban, Siriju, Iran, Irak, Jemen, Katar, Jordan, Ujedinjene Arapske Emirate, Bahrein, Kuvajt, američke vojne baze i na koncu Saudijsku Arabiju koja je aktivacijom Sporazuma iz Meke u rat, direktno ili indirektno, uvukla Tursku i Pakistan.
Žrtve i materijalnu štetu u svim pomenutim državama nije moguće utvrditi, posebno zbog činjenice da je mnogo toga nepoznanica za javnost.
Ipak, sve to ne sprječava aktere na Bliskom istoku da planiraju nove ratove. Politički i vjerski forumi tamošnjih većinski muslimanskih država ne mogu donijeti mir u regiju, čak ni pokrenuti apele za mir, dok se pitanje Palestine sve manje i spominje u brojnim arapskim državama.
Savez protiv Husa
Treća godišnjica početka stradanja izraelskih i palestinskih civila u nekim drugim vremenima bila bi prilika da se pozove na mir, da neki važan političar ili vjerski vođa pozove na dijalog, tražeći način da se ciklus nasilja prekine i pristupi političkim pregovorima.
Stvari stoje potpuno suprotno od toga. Na treću godišnjicu jednog rata, jemenski rat se ponovo internacionalizuje. Pakistan i Turska su stali na stranu Saudijske Arabije u ratu protiv jemenskih Husa, pobunjenika koji su srušili međunarodno priznatu vlast koju podržava zvanični Rijad.
Obim i način pakistansko-turskog učešća u ratu, u najsiromašnijoj arapskoj državi, gdje je u desetak godina rata ubijeno gotovo četiristo hiljada ljudi, još uvijek javnosti nije poznat. Spominje se defanzivna uloga te dvije snažne armije, koje imaju namjeru da brane Saudijsku Arabiju od napada iz Jemena od snaga koje su u savezništvu s Iranom.
Međutim, onda kada jedna strana upotrijebi oružje protiv protivnika, obično postaje strana u sukobu. Husi sada Saudijsku Arabiju napadaju raketama i dronovima. U ranijim rundama okršaja sa Saudijskom Arabijom zabilježeni su i kopneni upadi Husa u susjednu Kraljevinu.
Čini se da Pakistan i Turska nisu jedini koji pomažu Saudijskoj Arabiji. Navodno u Saudijsku Arabiju ranije su stigli američki vojni savjetnici koji pomažu saudijskoj vojsci u vođenju rata, a neki špekulišu da to nije konačna lista saudijskih pomagača. Sirija je jučer demantovala da šalje vojsku u Jemen, dok Saudijska Arabija pokušava stvoriti što širi front protiv Husa.
Iz Jemena, preko društvenih mreža, aktivisti koji podržavaju Huse, pitaju zašto takva koalicija nije pravljena da se zaštiti Pojas Gaze i Palestince i kažu da će se pokret Ansar Allah nastaviti boriti po svaku cijenu u namjeri da porazi Saudijsku Arabiju i njene jemenske saveznike.
Rat za naftu i pomorske puteve
Ako mnogi ne brinu za Palestince, onda gotovo svi brinu za naftu i pomorske puteve. Patnja stanovnika Jemena također mnoge nije brinula. Jemen je u očima javnosti bio periferno polje glavne bitke za kontrolu Bliskog istoka.
Međutim, kada su Husi početkom prošlog mjeseca napravili snažan vojni prodor iz svojih uporišta na sjeveru prema jugu Jemena, stvari su se počele mijenjati na Bliskom istoku. U munjevitoj operaciji Husi su i fizički došli do moreuza Bab al-Mandeb i paralelno nametnuli, kako su rekli, „pomorsku blokadu“ Saudijskoj Arabiji, tražeći od Rijada da ukloni blokadu Jemena.
To je posljedica odluke Saudijske Arabije da u julu ove godine pokuša spriječiti jedan let između jemenskog glavnog grada Sanaae i Teherana. Jemenski aerodrom, koji godinama bilježi tek pokoji let u godini, bio je bombardovan i u narednim sedmicama rat se rasplamsao.
Husi od tada gađaju saudijsku naftnu infrastrukturu i remete saudijski izvoz energenata brodovima, što postaje smrtna opasnost za Kraljevinu i prijeti da još više uzdrma nestabilno tržište nafte, koje ne može da se opravi od iranske blokade Hormuškog moreuza.
Husi operacije nisu zaustavili na obalama Crvenog mora. Ovih dana su pod opsadu stavili grad Taiz, treći po veličini u Jemenu s preko milion stanovnika. Ako pokret Ansar Allah ovlada Taizom, a kako stvari stoje hoće, time stvara pretpostavke da se ukopa u planine koje se protežu uz obalu Crvenog mora i tako oteža eventualni pokušaj iskrcavanja u blizini Bab al-Mandeba. Istovremeno, kontrola nad Taizom daje bolje pozicije u odnosu na grad Aden, gdje je smještena glavnina neprijatelja Husa, razne jemenske frakcije koje podržava Rijad, i oslobađa se veliki broj snaga koje se trenutno bore po planinama koji okružuju ovaj grad na oko 1.400 metara nadmorske visine.
Kome odgovara sukob?
Ovakav razvoj situacije upalio je alarme u mnogim državama Bliskog istoka, ali i širom svijeta, jer se odražava na svjetsku trgovinu budući da kontrola nad Bab al-Mandebom daje važnu polugu onom koji ga kontroliše, a u kombinaciji s kontrolom Hormuškog moreuza poluga postaje snažnija.
Početkom ove godine rijetki su zamišljali da je ovakav scenarij moguć, iako su Husi raketama i dronovima zasipali brodove u Crvenom moru u znak podrške Palestincima u Pojasu Gaze. Ipak, i to se desilo, jer ratovi širom Bliskog istoka se šire i teško je predvidjeti sve njegove segmente.
Tri godine nakon Hamasovog napada Bliski istok i dalje je bliži novim ratovima nego miru. To, bez sumnje, odgovara izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu.
Nakon što je rat protiv Irana prepustio Sjedinjenim Državama, sada se može nadati da je sukob njegovih regionalnih rivala sve bliži. Iran, Turska, Saudijska Arabija i Pakistan na razne načine izraelski su rivali na Bliskom istoku. Sada bi te četiri države zbog Jemena mogle utonuti u rat koji će uključiti i njihove regionalne saveznike, ili barem dodatno se udaljiti jedna od druge. Netanyahu ne bi bio krivac za takav sukob, ali bi bio veliki dobitnik ako do toga dođe.
