Od nećemo hapsiti Dodika do Bugojna: Maraton destabilizacije nije završen!

Admin
4 Min Read

Nisu maratonci samo oni koji istrče 42 kilometra. U bosanskohercegovačkoj političkoj stvarnosti maratonci su oni koji godinama uporno obilaze Bosnu i Hercegovinu, testiraju njene institucije, pomjeraju granice dopuštenog i čekaju trenutak kada će jedna provokacija proizvesti reakciju dovoljnu za novu političku ili sigurnosnu krizu.

Aleksandar Vučić i Milorad Dodik već godinama trče taj politički maraton. Svaki novi krug donosi novu provokaciju, od udara na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, negiranja državnih institucija i prijetnji secesijom, do poteza koji otvaraju ozbiljna pitanja o sigurnosti zemlje i spremnosti institucija da zaštite njen ustavni poredak.

Koliko smo spremni, ili bolje rečeno koliko nismo, pokazalo se onda kada je pokušaj privođenja Milorada Dodika ostao samo pokušaj. Umjesto demonstracije autoriteta države, javnost je slušala političke poruke kako se pripadnici SIPA-e neće slati “na naoružane ljude”. Time je poslana opasna poruka, da država oklijeva onda kada bi trebala pokazati odlučnost. Slabost institucija uvijek ohrabruje one koji ih žele dodatno testirati.

A onda je uslijedilo Bugojno.

Događaji tokom posjete Aleksandra Vučića otvorili su mnogo više pitanja nego što su ponudili odgovora. Potvrđeno je da su na području Srednjobosanskog kantona zatečeni pripadnici MUP-a Republike srpske koji nisu bili evidentirani u skladu s propisanim procedurama osiguranja. MUP SBK reagirao je nakon što je uočio osobe koje nisu bile među prijavljenim učesnicima osiguranja.

Da li je policija u konačnici postupila u skladu sa svim zakonskim ovlaštenjima, pitanje je na koje odgovor trebaju dati stručnjaci i nadležne institucije. Međutim, činjenica da su legitimisani pripadnici MUP-a Republike srpske Jovo Marić i Dušan Babalj, kao i još jedna osoba (izvjesni Saša), otvara niz pitanja na koja javnost ima pravo dobiti odgovor.

Šta je bilo s ostalim osobama koje su, prema dostupnim informacijama, bile u njihovoj pratnji? Koliko ih je ukupno bilo? Zašto nisu zadržani ukoliko je postojala sumnja da se nalaze izvan svojih zakonskih nadležnosti? Da li su među njima bili isključivo pripadnici MUP-a Republike srpske ili i državljani Srbije? I možda najvažnije ko je odobrio ili propustio spriječiti njihovo prisustvo?

Možda cilj tog dana nije bio izazivanje incidenta. Ali svako pomjeranje granica, svako testiranje institucija i svaka demonstracija sile povećavaju rizik da se jednog dana dogodi ono što niko razuman ne želi, ozbiljna sigurnosna eskalacija. Upravo zato ovakvi događaji ne mogu biti svedeni na dnevno-politički folklor niti relativizirani kao beznačajni propusti.

Bosna i Hercegovina je previše puta u svojoj historiji platila cijenu ignoriranja upozoravajućih znakova. Zbog toga svoj sud ne mogu dati samo policijske agencije. Javnost ima pravo očekivati i procjenu Obavještajno-sigurnosne agencije BiH. Ako postoje elementi koji ukazuju na organizirano testiranje sigurnosnog sistema države, građani imaju pravo znati jesu li institucije to prepoznale i kakve mjere poduzimaju.

Jer maraton još traje.

Pitanje je samo hoće li institucije Bosne i Hercegovine konačno prestati trčati za krizama i početi ih spriječavati prije nego što prerastu u nešto mnogo ozbiljnije.

Tagovi#AleksandarVučić#MiloradDodik#SIPA#MUPRepublikeSrpske#Bugojno#SrednjobosanskiKanton#ObavještajnoSigurnosnaAgencijaBiH#JovoMarić#DušanBabalj#UstavniPoredakBiH
Podijeli ovaj članak
Nema komentara