(Patria) – Profesor filozofije i studija holokausta i genocida na američkom Državnom univerzitetu Southern Connecticut i član Upravnog odbora Programa studija genocida Univerziteta Yale David Pettigrew obratio se danas na obilježavanju 34. godišnjice početka raspuštanja, odnosno zatvaranja logora smrti Omarska kod Prijedora.
Pettigrew je na početku obraćanja, naslovljenog sa “Omarska 2026.: Sjećanje na djecu koja su bila žrtve ratnih zločina u Rs u periodu 1992-1995.”, podsjetio da su u maju 1992. vojska i policija bosanskih Srba pokrenule brutalni napad na bošnjačka i druga nesrpska sela na području Prijedora, uništavajući domove, ubijajući civile i odvodeći ih u koncentracione logore.
Među žrtvama ovih zločina bila su i djeca. Među napadnutim selima bili su Kozarac, Hambarine i Zecovi. U samo jednom danu, Fikret Bačić je izgubio 29 članova porodice. Ubijeno je 15 djece i 14 žena. Ukupno 159 mještana je ubijeno u njegovom selu. Najmlađa žrtva je imala samo dvije godine.
– Preživjeli se i dalje bore za pravo da podignu spomen-obilježja u znak sjećanja na žrtve i za očuvanje istine o ovim zločinima. Preživjeli su u više navrata pokušali dobiti odobrenje Skupštine za podizanje spomen-obilježja u centru Prijedora u znak sjećanja na ubijenu djecu. Međutim, to im do danas nije dopušteno.
Napadi na djecu su počinjeni širom Rs. Nasilje nad ženama i djevojčicama rezultiralo je historijskom presudom MKSJ-a, u kojoj su optuženi proglašeni krivima za silovanje kao zločin protiv čovječnosti.
Bošnjačke žene i djevojčice, od kojih su neke imale samo 12 godina, bile su izložene ovom stravičnom nasilju. Nije dozvoljeno postavljanje spomen-obilježja kod Sportske dvorane “Partizan”, mjesta na kojem su počinjeni ratni zločini, a tri osuđena počinioca, nakon što su odslužili zatvorske kazne, pušteni su na slobodu.
U Višegradu, u dva odvojena slučaja, skoro 70 žena i djece su prisilno zatvoreni u kuće koje su zatim zapaljene. U obnovljenoj kući u Pionirskoj ulici nalazi se spomen-obilježje s fotografijama i imenima žrtava. Slike bebe koja je bila samo dva dana stara nije bilo, pa je uz njeno prezime navedeno samo “nema slike”.
U naselju Bikavac u Višegradu, u još jednoj kući u kojoj su civili živi zapaljeni, svjedokinja je izjavila: “Nažalost, u toj kući je bilo mnogo djece”. Svjedokinja je dodala da najmlađe dijete nije imalo ni godinu i da su većina žrtava bile mlađe žene sa djecom – rekao je Pettigrew.
Prema njegovim riječima, ovaj sistematski napor da se izbrišu djeca koja su predstavljala nadu buduće generacije je još jedan pokazatelj genocidne namjere u Prijedoru i Rs.
– Još jedan pokazatelj genocidne namjere u Prijedoru je i činjenica da je Duško Tadić, prva osoba osuđena pred MKSJ-om, otvoreno podržavao genocidni plan “velike Srbije” prema kojem je nesrpsko stanovništvo trebalo biti uklonjeno, uključujući djecu. Danas se moramo prisjetiti i djece koja su bila meta napada u Sarajevu i drugim mjestima u BiH.
Poseban je nivo okrutnosti u ovakvom sistematskom usmjeravanju nasilja protiv djece, koji mora biti temeljito dokumentovan i koji međunarodna zajednica mora snažno osuditi.
Kao odgovor na ovu okrutnost, pravo preživjelih da postave spomen-obilježja za djecu ubijenu u Prijedoru ili uspostavljanje muzeja u Bijeloj kući u Omarskoj mora biti zaštićeno i mora imati podršku komesara za ljudska prava pri EU i UN-u.
Čast mi je biti uz preživjele i porodice žrtava u Omarskoj u njihovoj borbi za kulturu sjećanja. Danas također izražavam solidarnost sa Memorijalnim centrom u Srebrenici, čije zaposlenike ispituje Policijska uprava Zvornik.
Pokušaj progona i zastrašivanja onih koji njeguju sjećanje na žrtve genocida predstavlja napad na sve Bošnjake i osobe koje su preživjele genocid. To je novi oblik negiranja koji je dio sistematskog napada na kulturu sjećanja. Od Srebrenice do Prijedora, ljudsko pravo na istinu i memorijalizaciju se mora braniti – zaključio je u svom obraćanju Pettigrew.
