Predsjednica je “Naše stranke”, a niko ne zna zašto ni kako, jer Sabina Ćudić odavno se u političkoj baruštini Bosne i Hercegovine prokazala kao politička debatantica bez političke ideje i suštine, opasna jedino u narativu, onom društveno – političkom koji je u njenom umišljenom svijetu debata bez posljedica.
Kada biste ispisali nekoliko njenih govora pa ih čitali uvidjeli biste koliko je to u zbiru manipulacija, jer sadržaj ne bi otkrio nikakvu političku vrijednost.
Bavljenje politikom znači i proizvodnju posljedica, ne samo spram sebe, svoje stranke, nego i spram društva u cjelini. To debatantica Sabina Ćudić ne može da procesuira, a što u kombinaciji s egom visine Maglića i naučenim tehnikama manipulacije, pokušava predstaviti kao žrtvovanje za našu stvar.
SANU-ovsku poruku o ratu u BiH, odnosno opsadi Sarajeva kao borbi za moć Sabina Ćudić ne da nije pokajnički povukla uz izvinjenje javnosti, nego upravo suprotno, oslonivši se na debatantske vještine i naučene psihološke taktike manipulacije, pokušala da pokaže kako je ona u pravu, a svi kontra nje od sudija i sudova koji su donijeli presude o karakteru rata u BiH, preko istraživača tih presuda i samog rata, do medija, političara i javnosti – da su u krivu.
Svaki rat je borba za moć i to je jedino tačno u njenoj vadioni, ali rat u BiH je u presudama internacionalnog Haškog suda kvalifikovan kao dvostruka agresija koja je proizvela dvostruki UZP i genocid.
“Pretresno vijeće je zaključilo da je postojao udruženi zločinački pothvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine putem počinjenja ubojstava, deportacije i progona”, navodi se u dijelu presude Apelacijskog vijeća Međunarodnog mehanizma za kaznene sudove u presudi Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, bivšim prvim ljudima Državne bezbjednosti Srbije.
Dakle, učešće prvih ljudi srbijanske državne bezbjednosti u UZP-u sasvim jasno definišu rat u BiH kao agresiju, a zločinački cilj etničkog čišćenja svih nesrba definišu rat i kao borbu protiv drugog etnosa i vjere kako bi se stvorila velika homogena država Srba.
No, Sabina o ratu ne čita i ne razmišlja, ona se kao i cijela njena stranka gade na činjenice i na priču o žrtvama rata, jer politički kod u toj stranci je takav da se smatraju vanzemaljcima u Sarajevu, dok ugodno žive na glasovima žrtava agresije i sistematskih zločina.
Problem je dakle u kodu i zato tu političku stranku zajedno s predsjednicom imamo obavezu posmatrati kao narandžasti sarajevski AfD i na izborima ga eliminisati iz političkog života.
A sada da se vratimo jučerašnjem Sabininom gostovanju na FTV-u. Kao prvo, Sabina je udarila na nebošnjačkog heroja rata i zlatnog ljiljana Željka Komšića kako bi u maksimalnoj mjeri svojom kakofonijom pokušala ugušiti efekat vlastitog baljezganja. Uz to, psihološke metode trebale su joj poslužiti da ona izgleda kao žrtva, a ako sagledate svakojake načine na koji se kadrovi NS pravdaju nakon grešaka, kriminala i optužbi, vidjet ćete isti, naučeni ili obučeni psihološki metod.
“Željko Komšić je i mene trebao da brani”, ispali Sabina u eter, zaboravljajući da Komšić i svi pripadnici ARBiH jesu branili i nju i svakog drugog ko je živio na prostoru pod opsadom ili agresijom. Tegoba zbog činjenice da član Predsjedništva koji je na jednim izborima dobio glasova k'o NS u prethodnih pet izbornih ciklusa nije došao da se s njom nateže o njenom tumačenju agresije, izazvala je Sabinin prvi pokušaj manipulacije.
Svakom sljedećom situacijom o kojoj je govorila ili postavljenim pitanjem, proširivala je DARVO takiku. DARVO taktika u najprostijem je kada se osoba manipulator brani na način da poriče krivnju, pa napada one koji je suoče s istinom i na kraju preokreće uloge kako bi ispala žrtvom.
Pogledajte Plenum od 3. juna na FTV-u i jasno ćete to vidjeti. Prvo je udarom na Komšića i kritičare pokušala poreći rečeno. Potom je stala nasuprot svekolike javnosti pa i stručne, dodajući tome izmišljenu podršku raznih kategorija, ali svaki put no name. Pri tome se pozivala da je i ona bila kao dijete u ratu, da je bila u Srebrenici, da je u Vijeću Evrope pričala o tome i slično.
I na kraju je žrtva progona koja nam poručuje da će se “boriti da svako ima pravo na slobodu da govori šta hoće”, a u tu svrhu trebala je poslužiti bjelina garderobe i odglumljena blagost. Ne bi Sabina mogla da se odbrani od pitanja kome je to zabranjena sloboda govora, ali se činilo da ni voditeljica nema volje ni snage kompromitirati se budalaštinama predsjednice AfD-a.
A onda Gaslighting. Opet dakle psihološko poigravanje s javnosti. I to u obliku u kojem manipulatorica Sabina emocionalno zlostavlja javnost, stvarajući lažne narative i iskrivljujući stvarnost. Cilj ove taktike je natjerati javnost da posumnja u vlastito pamćenje, zdrav razum ili prosudbu.
Obzirom da emisiju nisam gledao uživo, iznenadila me poruka “kako je Naša stranka glasala oko Južne plinske interkonekcije”. Jer, Sabina je Gaslighting taktikom pokušala zbuniti javnost i ispričati priču kako je ona protiv Južne interkonekcije. A stvarnost je da je Naša stranka podržala taj projekat i pitala svoje tutore treba li još šta.
Ovako je Sabina govorila nakon sastanka u Ambasadi SAD-a na koji su sarajevski trikolori trčali sprintom: “Ono što smo dobili jesu garancije da se ni na koji način neće tolerisati bilo kakvi pokušaji političkog profitiranja od nečega što treba biti obostrana ekonomska dobit SAD-a i BiH i da ovaj projekat treba ostati u sferi ekonomija, ne politike”.
No, manipulatorica je zaboravila da postoje pisani tragovi njenih ranijih djelovanja i u emisiji kaže da je ona pisala gospodinu Bakiru Izetbegoviću da se kao zaštiti država od projekta Južne interkonekcije. Opasan je to psihološki manipulator koji krivicu pokušava prenijeti na opoziciju umišljajući borbu za državu i neprijatelja države u opoziciji, a ne u bloku kojem pripada i koji je državu doveo pred raspad.
I koliko god bila obučena za korištenje psiholoških trikova, propagandnih efekata i debatantskih vještina Sabina Ćudić i njen AfD nepovratno idu ka političkom nestanku. Jer, bez obzira na obučenost njihov najveći problem je neshvatanje činjenice i vremena u kojem žive, odnosno postojanja dokaza u njihovim djelima protiv njih samih.
