Iako su se predstavljali kao koncept koji će izvesti na više nivoe vlasti, predizborna kampanja pokazala je da stranke Trojke (SDP BiH, NIP, Naša stranka) više ne mogu održati ni privid „sloge i zajedništva“.
Kadrovi SDP-a, NIP-a i Naše stranke, iako zajedno čine kantonalnu vlast, počeli su se međusobno optuživati za probleme koje ni u drugom mandatu vlasti nisu uspjeli riješiti. A obećali su sve, od umivanja grada, novih investicija, do unaprijeđenja kvalitete života. No, danas vidimo rezultate te vlasti.
Da je prekipjelo i dojučerašnjim partnerima pokazuju i optužbe SDP-a na račun Naše stranke i NIP-a za katastrofalno stanje u resoru komunalne privrede. Ali isto tako iz SDP-a nikada nisu reagirali na učestale promjene direktora u KJKP Rad ili na probleme u VIK-u koji su na koncu rezultirali redukcijama vode potpomognute i dugim sušnim razdobljem. No, za velike gubitke i kvarove koji su mjesecima ne popravljaju nije kriva suša, već rukovodstvo VIK-a.
Slike smećem zatrpanog grada više nisu izuzetak već pravilo i to traje mjesecima. Ni ove godine nije izvršena obavezna sistemska deratizacija pa bi se epidemija leptospiroze mogla ponoviti.
Kasno je SDP postao svjestan da im je u režiji Naroda i pravde (čitaj Elmedina Konakovića) i Naše stranke (čitaj Edina Forte) oteto mjesto premijera KS. Tako je Naša stranka u dva mandata imala premijera KS iako je na izborima 2018. godine bila treća stranka po glasovima, a 2022. čak peta po broju glasova.
Tokom aktuelnog mandata raspao se Klub Naroda i pravde, Naša stranka ostala je bez jednog zastupnika, a SDP je rastao na sedam, a broj pozicija u Vladi KS ostao je identičan čak i nakon izbacivanja Stranke za BiH iz vlasti u novembru 2023. godine. Kraj mandata SDP je dočekao i bez jedne ministrice manje s obzirom da je Enda Pavić Pečenković pod mjerama zabrane i optužena je u predmetu Koverta.
O radu Skupštine KS u ovom mandatu, pa možda je korektnije reći neradu trebala je više govoriti opozicija. Samo u posljednjoj godini rad Skupštine KS bio je na granici kvoruma kada su se donosile odluke, a u periodu od oktobra 2025. do juna 2026. godine održano je samo sedam sjednica. U januaru, februaru, aprilu, julu i avgustu 2026. godine nije bilo sjednica. U devetom smo mjesecu 2026. godine, a Skupština KS sastala se samo tri puta, a posljednju junsku sjednicu nikada nisu ni okončali.
Jedan od najvećih uspjeha prema tvrdnjama ove vlasti jeste javni prijevoz. U ovom trenutku niko ne zna, osim možda ministra finansija, koliko nas mjesečno koštaju nove tramvajske pruge, tramvaji, autobusi, trolejbusi i minibusi koji su nabavljeni za potrebe GRAS-a. No, prateća infrastruktura kao što su tramvajska i druga stajališta javnog prijevoza su stara, zapuštena i prepuštena zubu vremena.
Ono što znamo je da je dug Kantona Sarajevo veći od 800 miliona KM, a kreditnim sredstvima planirano je pokriće dijela deficita u Budžetu. Narodski rečeno: vlast presipa iz šupljeg u prazno.
I dok se vlast hvali raznim naknadama iz Budžeta KS, porodiljskim naknadama, raznim oblicima subvencija, a posebno pred Opće izbore, gorući problemi ostaju po strani.
A upravo ti problemi narušavaju kvalitet života u glavnom gradu BiH. Prljavština, gomile smeća, nedovoljna saobraćajna infrastruktura, hronični nedostatak parking prostora svakodnevna su slika s kojom se građani Sarajeva suočavaju.
Očito je da aktuelna vlast još uvijek nije shvatila da je Sarajevo grad koji ima stalni rast broja stanovnika i da je sa svojim trenutnim kapacitetima dostignut maksimum.
Ukoliko se nastave graditi zgrade koje ne prati adekvatna saobraćajna i komunalna infrastruktura Sarajevo će uskoro biti favela iz koje će bježati čak i njegovi stanovnici.
