Postoje odluke koje se mogu napisati na papiru, potpisati, ovjeriti pečatom i poslati klubu. A postoje i odluke koje, prije nego što budu potpisane, moraju proći kroz savjest onih koji ih donose.
Suspenzija FK Mladost Župča koju potpisuje Hamdo Spahić, čovjek koji se predstavlja kao predsjednik Izvršnog odbora Fudbalskog saveza Kantona Sarajevo, još je jedna odluka koja otvara mnogo više pitanja od onih koja se tiču Statuta, registracije i dokumentacije.
Jer Mladost Župča nije samo još jedno ime u registru klubova. Mladost Župča je dio historije ovog kraja. Iza tog imena stoje generacije djece, roditelja, trenera, sportista, ljudi koji su decenijama živjeli za taj klub. A posebno iza njega stoji jedanaest imena. Jedanaest ljiljana!
Jedanaest momaka iz prijeratne Mladosti dalo je svoje živote za Bosnu i Hercegovinu. Živote!
I upravo ovog vikenda, dok su se na terenu okupljali fudbaleri na Šehidskom turniru, igranom u čast poginulih branilaca naše zemlje, Mladost Župča je dobila dopis koji kaže da su supendovani.
Napomena, Mladost Župča dobila je domaćinstvo ovog turnira jer je prvih 11 iz ekipe dalo život za BiH. Odluka o domaćinstvu donesena je direktno u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, koje je dugo godina bilo i pokrovitelj ovog turnira.
Kakav paradoks. Na jednoj strani država i društvo kroz sport čuvaju sjećanje na one koji su dali najviše što su mogli dati – svoj život.
Na drugoj strani ljudi koji danas sjede u kancelarijama Fudbalskog saveza odlučuju da taj isti klub suspenduju i prijete mu brisanjem iz članstva.
I onda se čovjek mora zapitati, kako bi tih jedanaest momaka danas gledalo na sve ovo?
Kako bi gledali na činjenicu da klub za koji su nekada igrali, klub iz kojeg su potekli, klub čije ime danas nosi uspomenu na njih, neko može administrativnom odlukom dovesti u pitanje?
Da li bi razumjeli da je problem u statutu? Da li bi razumjeli da se 25 godina članstva Mladosti u FSKS-u danas može dovesti pod znak pitanja?
Da li bi razumjeli da se klub (osnovan 1960.) kojem su dali dio svog života, a neki i ono najvrijednije što čovjek može dati, danas suočava s prijetnjom da bude trajno izbrisan iz članstva? Teško.
Jer oni nisu živjeli za statute. Živjeli su za svoju ulicu, svoje selo, svoj klub, svoje prijatelje i svoju zemlju. A kada je trebalo braniti tu zemlju, nisu pitali kojoj općini pripada klub, ko je predsjednik Saveza, ko je kome produžio mandat i čiji je statut usklađen s kojim statutom.
Otišli su da brane Bosnu i Hercegovinu. I nisu se vratili. Danas, tri decenije kasnije, njihov klub mora dokazivati da ima pravo postojati.
FSKS navodi da se Mladost Župča suspenduje zbog nepostupanja po upozorenju i pozivu na usklađivanje sa Statutom FSKS-a, te zbog dokumentacije koju klub nije dostavio. Suspenzija traje do otklanjanja nepravilnosti, a klub je upozoren da bi mogao biti trajno izbrisan iz članstva ukoliko nastavi djelovati protivno Statutu.
Ako postoje nepravilnosti, one se trebaju utvrditi i otkloniti. Ali onda se mora postaviti i mnogo šire pitanje. Ako Mladost Župča 25 godina nije ispunjavala uslove za članstvo u FSKS-u, kako je svih tih godina igrala takmičenja pod okriljem tog saveza? Kako je igrala Kantonalnu ligu KS?
Kako su se odigravala takmičenja? Kako su se proglašavali prvaci?
Kako su klubovi napredovali? Jesu li sva ta takmičenja bila regularna?
Ako danas neko tvrdi da je status Mladosti nespojiv sa članstvom u FSKS-u zbog registracije u Zeničko-dobojskom kantonu, onda javnost ima pravo pitati ko je svih prethodnih godina bio odgovoran što se taj problem nije rješavao?
Jer ne može se danas klub proglasiti problemom, a istovremeno prešutjeti činjenicu da je isti taj klub decenijama bio dio sistema. Još je teže razumjeti takav odnos kada se zna šta Mladost predstavlja ljudima ovog kraja.
Fudbalski klubovi nisu samo pravna lica. Oni su memorija jednog mjesta. Oni su djetinjstvo. Prve utakmice. Prvi dres. Prvi gol. Nedjeljna okupljanja.
I ljudi kojih više nema. Zato se prema klubu koji nosi ovakvu historiju ne može odnositi kao prema komadu papira koji treba prekrižiti iz neke evidencije.
Ovaj vikend Mladost Župča bila je domaćin Šehidskog turnira.
Na njenom terenu igrali su se mečevi u čast poginulih branilaca Bosne i Hercegovine. Vijorila se zastava ove zemlje. Spominjala su se imena onih kojih nema.
A među njima i jedanaest momaka koji su nekada nosili dres Mladosti.
Možda bi bilo dobro da oni koji danas potpisuju odluke o suspenziji prije sljedećeg papira pogledaju fotografije tih momaka. Ne zbog sažaljenja.
Nego zbog odgovornosti. A ako već neko misli da ga može ugasiti jednom odlukom, neka zna. Mogu suspendovati klub. Mogu mu oduzeti takmičarska prava. Mogu prijetiti brisanjem iz registra. Ali ne mogu izbrisati jedanaest imena.
Ne mogu izbrisati njihovu žrtvu. I ne mogu izbrisati Mladost iz sjećanja ljudi koji su je stvarali. Jer neke klubove ne čini samo grb. Neke klubove čine ljudi koji su za ovu zemlju dali život. Fuad Čolpa i ekipa možda to ipak ne znaju, ali vrijeme je da saznaju!
