Piše: Armin Sijamić
Prošle sedmice u trodnevnu posjetu Sjedinjenim Američkim Državama došao je kineski predsjednik Xi Jinping, kojeg je američki predsjednik Donald Trump predstavio kao sebi bliskog.
Samit na najvišem nivou, dok se svijet nalazi na novoj prekretnici uslijed razvoja vještačke inteligencije i ratova za kontrolu nafte i pomorskih puteva, trebao je biti dočekan s optimizmom, jer se od dvije najveće svjetske sile očekuju rješenja. Međutim, optimizma nema ni nakon sastanka.
A sve je počelo jako pompezno. Trump je kineskog predsjednika dočekao u vojnoj bazi Andrews, s crvenim tepihom dugim trideset metara i preletom dva američka bombardera B-1, što je čast koju gostima Amerikanci priređuju rijetko. Od svega toga ostao je samo zanimljiv video na kojem se vidi kako Xi nastoji da zadrži mirnoću i obuzda reakcije, dok avioni svojom bukom zaglušuju prisutne, i Trump koji se smješka kao znak da mu se sve to sviđa.
Bio je to još jedan performans američkog predsjednika prema svome kineskom kolegi, nakon što je prvi u Trumpovom mandatu, na samitu u Južnoj Koreji, završio neslavno.
Trump je tako htio impresionirati svog gosta koji prvi put od 2015. godine dolazi u Washington.
Bogat program posjete, ali razlike ostaju
Trodnevna posjeta kineskog predsjednika i njegove supruge Sjedinjenim Državama bila je pažljivo planirana i gosti iz Kine imali su gust raspored – od druženja s američkim predsjedničkim parom, preko razgovora u četiri oka dvojice predsjednika i sastanka s vodećim osobama u oblasti vještačke inteligencije u Sjedinjenim Državama, do izložbi i ispijanja čaja.
Gosti su domaćinu donijeli par divovskih pandi, u kineskoj diplomatiji simbol mira i vjere u dobre odnose, koje će biti smještene u zoološki vrt u Atlanti.
Ovako bogat program posjete bio bi odličan uvod da dvije najveće svjetske sile postignu neke važne dogovore, ili barem umire svijet nekim optimističnim porukama.
Xi je iz Bijele kuće poručio da Kina i SAD nose „historijsku odgovornost“ za razvoj čovječanstva i rekao da te dvije sile moraju iskreno da „sarađuju“ i „mirno koegzistiraju“, hvaleći svoje prijateljske veze s predsjednikom Trumpom.
Kineski predsjednik je pozvao američke kompanije da rade s kineskim, i one u polju vještačke inteligencije, a onda ostatak poruka pretvorio u standardne fraze kineske diplomatije koja gotovo uvijek nastoji da njene izjave budu takve da niko iz njih ne može izvući nikakvu lošu poruku.
Međutim, riječ „koegzistencija“ u kineskoj politici ima posebno značenje i kineski mediji su iz Xijeve posjete Bijeloj kući upravo nju naglašavali. Taj stari termin, još iz vremena Pokreta nesvrstanih kojeg je stvarala Jugoslavija pod Josipom Brozom Titom, Peking ovdje koristi kao poruku da dvije države, u ovom slučaju Kina i SAD, ostaju na suprotnim stranama u ideološkom smislu i da sada treba razvijati mehanizme saradnje kako bi se izbjegao otvoreni sukob. U kombinaciji s poklonjenim parom pandi, poruka postaje više nego jasna.
Trump je o gostu govorio u superlativima, i poslao poruke koje su, čini se, namijenjene američkoj javnosti, uz prepoznatljiv stil ovog republikanca kojeg kamere obožavaju, a što se dobro slaže sa sadašnjom američkom politikom koja prije svega i uvijek brine za vlastite interese.
Od samita do samita, bez mnogo pomaka
Ovakvi nastupi dvojice predsjednika nisu iznenađenje. Sve je to u skladu s njihovim ranijim sastancima i s još ranijim dogovorima koje su postigli američki i kineski zvaničnici kada su jedni drugima priznali da su konkurencija i rival s kojim se namjeravaju boriti. Takav kurs je dogovoren u vremenu administracije Josepha Bidena, a koji je suštinski nastavio Trumpovu politiku prema Kini iz njegovog prvog mandata, kada je Pekingu uvodio sankcije i razna ograničenja.
Ništa se važno nije promijenilo ni od Trumpovog povratka u Bijelu kuću. Dva samita predsjednika dvije najveće svjetske sile bili su slični ovom u Washingtonu.
To je bio slučaj i na njihovom majskom samitu, na koji je Trump poveo čelnike najvećih američkih kompanija, kada je Xi Jinping pokušao pokazati snagu svom gostu koji je zapeo u nevolje u ratu protiv Irana.
Zaključak sa svih tih samita može se izreći formulacijom da će dvije sile sarađivati ondje gdje mogu i imaju interes i istovremeno drugoj strani nanositi udarce, ne pribjegavajući vojnoj sili i odnoseći se jedna prema drugoj, kako je to Xi Jinping formulisao u Washingtonu, na osnovama „ravnopravnosti“.
Brojni problemi opterećuju američko-kineske odnose. Nije to samo pomenuta vještačka inteligencija i rat protiv Irana. Pred stratezima dvije države su i pitanje Tajvana, kinesko prisustvo u Latinskoj Americi, rat u Ukrajini, borba za kontrolu energetskih resursa i koridora, američke carine i sankcije i kineski odgovori istom mjerom, rijetki metali koje Kina izvozi uz ograničenja i koje Sjedinjene Države koriste za čipove koje Peking želi, te mnogo drugog.
Zaključci samita u Washingtonu, ako se izuzmu tople riječi dvojice predsjednika, odnose se na vrlo malo pomenutog i ni tada nisu precizno i jasno definisani.
Dvije strane su u Washingtonu dogovorile razgovore o regulaciji međusobne trgovine, potpisali su memorandum o razumijevanju u poboljšanju komunikacije u kriznim situacijama između dvije armije, obavezali se na uspostavu mehanizama komunikacije u slučajevima incidenata povezanih s vještačkom inteligencijom i pokretanje dijaloga o toj temi u novembru, obećali nastaviti raditi na smanjenju carina na robu u vrijednosti od tridesetak milijardi dolara i prema američkom saopštenju poboljšati kineske isporuke rijetkih metala te najavili nove sastanke. Sve ostalo je dio javno proklamovane politike dvije sile.
Ovakav kraj samita u Washingtonu najava je novih turbulencija širom svijeta, jer dvije sile ne žele da odstupe od svojih pozicija i ne nude širi okvir u koji bi se mogle smjestiti manje države koje u svom razvoju trebaju ili Sjedinjene Američke Države ili Kinu. Drugim riječima, uz uzajamno poštovanje dvije sile će širom svijeta nastaviti zastupati svoje politike u namjeri da svog rivala poraze, a u međuvremenu dvojica predsjednika neće štedjeti lijepe riječi za suprotnu stranu. Nada da se to neće desiti može se tražiti u međusobnoj izjavi da će nastaviti da pregovaraju.
