Sa zemlje je jasno vidljivo, a tek nebeski pogled u potpunosti razotkriva i razdvaja vlast koja novcem građana kupuje nešto što će služiti društvu, od vlasti koja kupuje i skupo plaća da bi se slikala, da ne kažem neku težu riječ.
Jedna vlast kupi helikopter da bi ga koristila, a druga prvo napravi projekat, elaborat, komisiju, proceduru, plan za taljenje, tender, žalbe, ugovor, obuku, još malo obuke, prezentaciju i fotografisanje, pa građanima objasni da su dobili “vrhunsku letjelicu“. Toliko vrhunsku da je dan poslije nevidljiva. Mislim, vidljiva je, ali Česima.
Razlika je jednostavna, prva vlast ona, u Zenici poslije svega ima helikopter, druga ima priču o helikopteru. Primjer Zeničko-dobojskog kantona neutrališe svo namješteno naslikavanje sarajevske vlasti.
ZDK je kupio Airbus AS350 za 8,2 miliona KM, uz još oko 240.000 KM za specijaliziranu opremu. Helikopter je namijenjen civilnoj zaštiti, policiji, medicinskim evakuacijama, spašavanju i gašenju požara, a od početka je zamišljen kao resurs koji može pomoći i drugim kantonima.
I nije ostao na pisti kao kulisa za političare, taldžije, havere, ljubavnice. Poletio je.
U julu je kod Maglaja u prvom angažmanu izveo 14 naleta i izbacio više od 12.000 litara vode, a potom ponovo intervenisao. Prema izvještaju Kantonalne uprave civilne zaštite ZDK, u dva dana imao je ukupno 22 naleta i izbacio oko 19.000 litara vode. To je najbolji odgovor na pitanje čemu helikopter služi. A letio je i iznad Konjica.
Kada poletii ode tamo gdje čovjek ne može prići, kada spašava, evakuira ili gasi požar, on više nije trošak na papiru. Postaje javna usluga. Njegova vrijednost mjeri se spašenim životima, imovinom i vremenom u kojem pomoć stiže. Zenički Airbus već vraća uloženi novac, ne kroz prihod, nego kroz ono zbog čega je kupljen.
A onda pogledate Sarajevo.
Kanton Sarajevo je još 2019. krenuo u uspostavu helikopterske jedinice. Sedam godina kasnije stigao je Bell 412 EPX, vrijedan oko 38 miliona KM sa dodatnim troškovima uspostave sistema.
Da bude jasno Bell 412 EPX je ozbiljan i sposoban helikopter. Veći je, snažniji i nosi više ljudi i tereta. Sarajevo nije kupilo lošu letjelicu.
Ali pitanje nije je li Bell dobar. Pitanje je je li građanima Sarajeva trebao jedan Bell za gotovo 40 miliona KM ili sistem koji će im biti dostupan na više mjesta istovremeno?
Grafika: Uporedna vrijednost četiri AS350 helikoptera i jednog Bell 412EPX, a cijena istaJer matematika je neumoljiva. Za cijenu jednog Bella mogla su se kupiti četiri Airbusa AS350 po zeničkoj cijeni, oko 32,8 miliona KM. Čak i sa dodatnom opremom i hangarom za četiri takva paketa. Sve bi to bilo u okviru cijene date za helikopter koji ni nakon sedam godina nije u akciji.
Ma koliko specifikacije Bella bile jače od specifikacija Airbusovih,a razlika nije baš toliko velika, činjenica je da eskadrila od četiri Airbus AS350 letjelice su daleko korisnije od Bella. Uz eskadrilu, mogao bi se i hangar dodati i sve bi stalo u cijenu jednog, za sada nevidljivog Bella.
Jedan može nositi više. Ali četiri mogu biti na četiri mjesta. Jedan može gasiti požar, drugi spašavati, treći prevoziti pacijenta, četvrti ostati spreman ili učestvovati u policijskoj akciji. Jedan može biti na servisu, a drugi i dalje poletjeti.
To nije razlika između dva helikoptera. To je razlika između jedne letjelice i sistema.
Posebno je zanimljivo što ZDK svoj helikopter nije zatvorio unutar kantonalnih granica. Već je ponuđen drugim kantonima za zdravstvene i spasilačke intervencije. Požar ne zna gdje završava jedan kanton, a počinje drugi. Čovjek koji padne u planini ne pita kojem kantonu pripada stijena. Poplava ne čita Ustav Federacije prije nego što uđe u kuću.
Život nema vremena za administraciju i talove. Zato je priča o helikopterima zapravo priča o javnom novcu i sposobnosti vlasti da ga pretvori u javnu uslugu.
Sarajevski projekat nije nužno pogrešan. Sarajevo je kupovalo i obuku, opremu, infrastrukturu i cijeli sistem. Ali upravo zato građani imaju pravo pitati zašto je trebalo sedam godina i zašto gotovo 40 miliona KM?
Ako je Bell najbolji izbor, neka nadležni pokažu brojke koliko će biti intervencija, koliko sati naleta, koliko košta održavanje, koliko će posada biti dostupno i zašto bi jedan Bell bio efikasniji od četiri manja helikoptera.
Jer jedan Bell može biti fantastičan. Četiri Airbusa mogu biti sistem.
Na kraju, građane ne bi trebalo zanimati ko će se slikati ispred helikoptera, ko će održati bolji govor i ko će objaviti saopćenje sa više pridjeva. Zanimaju ih dvije stvari, koliko brzo helikopter može poletjeti kada zovu pomoć i koliko je ljudi stvarno spasio.
Zenički je već pokazao da može. Sarajevskom, kada se ukaže, tek predstoji da pokaže vrijedi li tolikog čekanja i novca.
A kada jedan košta 8,2, a drugi 38 miliona KM, pitanje više nije stvar ukusa. To je pitanje odgovornosti.
SFF je u toku, pa da ostanemo u tom ritmu. Zamislite, tu scenu životnog filma nije teško zamisliti, u kojoj bivša i napola pohapšena Vlada KS sa saradnicima pokušava pobjeći iz POSKOK-ovog pritvora. Njih 50, 60, a samo jedan helikopter.
Kako su se za…!
