U državi u kojoj se političari često pozivaju na vladavinu prava samo kada im odgovara, posljednjih mjeseci svjedočimo jednom od najozbiljnijih testova pravnog sistema Bosne i Hercegovine. I ne padaju na tom ispitu samo političari, već i institucije koje bi morale biti posljednja linija odbrane zakonitosti.
Još 12. marta 2026. godine Visoko sudsko i tužilačko vijeće najavilo je disciplinski proces jer Osnovni sud u Banjoj Luci nije bez odlaganja proveo presudu i izvršip brisanje Milorada Dodika iz sudskog registra kao ovlaštenog lica stranke.
Ali, do danas iz VSTV-a nema nikakvih informacija.
Mjesecima traje institucionalno ignorisanje pravosnažne sudske odluke. Još ozbiljnije, ne radi se samo o disciplinskom pitanju ili proceduralnom propustu. Nepoštivanje i neizvršavanje sudskih odluka u pravnoj državi predstavlja mnogo ozbiljniji problem, sa elementima krivične odgovornosti. Upravo zato činjenica da je Ured disciplinskog tužitelja VSTV-a formirao predmet protiv sudija Osnovnog suda u Banjoj Luci ne može biti kraj priče, nego tek njen početak.
No, tri mjeseca kasnije javnost ne zna ništa.
Nema informacija o tome da li je istraga završena, da li su utvrđene činjenice, niti postoje naznake da će neko snositi odgovornost zbog očiglednog ignorisanja presude najvišeg državnog suda. Šutnja VSTV-a dodatno produbljuje sumnju da se predmet svjesno razvlači dok političke posljedice postaju nepovratne.
A posljedice su već vidljive.
Centralna izborna komisija BiH ovjerila je prijavu SNSD-a za učešće na Općim izborima, iako je dokumentaciju potpisao upravo Milorad Dodik, osoba za koju postoji sudska odluka da ne može obavljati funkciju predsjednika stranke. Jedini glas protiv bio je član CIK-a Suad Arnautović, koji je upozorio na pravne i institucionalne posljedice takve odluke.
Njegovo upozorenje ostalo je usamljen glas.
Na taj način stvoren je opasan presedan. Umjesto da institucije insistiraju na provođenju presude, one su se prilagodile njenom neprovođenju. Drugim riječima, nezakonito stanje postalo je osnova za donošenje novih odluka.
To je možda i najopasniji aspekt cijelog slučaja.
Jer ovdje više nije riječ samo o Miloradu Dodiku ili SNSD-u. Riječ je o pitanju da li sudske presude u Bosni i Hercegovini važe jednako za sve ili postoje politički centri moći koji mogu računati na institucionalnu pasivnost dok vrijeme ne učini svoje.
Ako sudska odluka ne proizvodi posljedice, onda ona prestaje biti instrument pravde i postaje običan papir. Ako sudovi odbijaju provesti presude, a VSTV mjesecima ne reaguje, onda se šalje poruka da odgovornost nije pravna nego politička kategorija.
A ako CIK prihvata potpise osobe koja prema presudi ne bi smjela predstavljati političku stranku, onda se urušava i povjerenje u izborni proces. Igra bez granica se nastavlja.
Posebno zabrinjava što se sve ovo događa u izbornoj godini. Dok se građanima poručuje da poštuju zakone, institucije pokazuju spremnost da zatvore oči pred njihovim kršenjem kada su u pitanju najmoćniji politički akteri.
Zbog toga javnost ima pravo tražiti odgovore. Šta je VSTV utvrdio u predmetu protiv sudija Osnovnog suda u Banjoj Luci? Zašto presuda Suda BiH nije provedena? Ko snosi odgovornost za njeno ignorisanje? I na kraju, kako je moguće da je SNSD ovjeren za izbore na osnovu dokumentacije koju je potpisala osoba koja prema presudi ne bi smjela obavljati funkciju predsjednika stranke?
Dok odgovora nema, ostaje utisak da se pred očima javnosti ne testira samo jedna presuda, nego i sama sposobnost države da provodi vlastite zakone.
A država koja ne može natjerati vlastite institucije da poštuju sudske odluke rizikuje da izgubi mnogo više od jednog pravnog spora rizikuje da izgubi vjerodostojnost pravnog poretka.
I nema sumnje da će i u petak 19. juna biti ovjerena koalicija, jednako kao i sam SNSD, jer sistem nije u stanju jasno odgovoriti na vrlo jednostavnu stvar i zaštititi vladavinu prava.

